koji li je apsurd napisati crticu iz djetinjstva u kojoj je glavni akter moja baka (a tih je crtica jako malo - možda desetak - ako ne i manje ) i to samo nekoliko dana prije nego li se ubila? razmišljala sam o toj crtici i prije, ali tek sam je onda uspjela sastaviti.
Koliko je nevjerojatno da na kućnom telefonu, pod popisom poziva, još uvijek stoji tvoj broj - jer si zvala nekoliko dana prije smrti - ?
O Bože moj, kako li si samo mogla reć susjedu da je to posljednje pivo koje je popio kod tebe samo 2 dana ranije? Zapravo, i bilo mu je posljednje pivo popijeno kod tebe.
Zar si bila toliko očajna i jadna ili toliko poremećena i bolesna?
A opet - sve si napravila i obavila da bude kako treba. Napravila spomenik na groblju i otišla kod frizerke, a zatim mirno čekala tu prokletu nedjelju...možda s nestrpljenjem i laganim uzbuđenjem...znala si da ćemo te posjetiti, ali nisi znala
koliko će potrajati dok te konačno ne spreme u drveni sanduk. Hladnokrvo promišljeno i proračunato, a opet tako tužno i nesretno.
Ne izlaziš mi iz misli, ne izlaziš mi iz suza, ne izlaziš mi iz kajanja ni iz savjesti...
I svaki put vraćam se na isto i svaki put ti si mi tema...a osjećam kao da je prošlo more vremena..
Uskoro će mi rođendan - pronašla sam tvoju prošlogodišnju čestitku. Iskreno, hvala ti.
Post je objavljen 06.06.2008. u 16:17 sati.