Pa i nije tako loše, reci.
Prošetaj svojim mislima i odluči se da postojiš.
Izdaješ sama sebe.
Preslušaj sve monologe koje si vodila i kaži da je vrijedno.
Ne.
Nakon svega još se usuđuješ reći da postojiš onako kako smiješ, i da sebe varaš na pošten način.
Ne sagledaš mogućnosti onako kako se redaju, već ih preskačeš i tražiš oprost. A teško je, znaš.
Ne postižeš ništa osim samouništenja, a znaš, to i nije dobro
Ne postižeš ništa osim redova svojih bijesnih utopija. Koje samo čekaju svoju propast.
Tvoju propast
I sad ti kažem nisi uspjela.
I sad ti se smijem, kažem, nisi uspjela.
Post je objavljen 06.06.2008. u 15:42 sati.