Ovaj petak definitivno ostajem doma. U stanu.
Moram usisati stan, oprati podove, obrisati prašinu, obrisati kuhinjske elemente, očistiti hladnjak, oprati prozore, složiti odjeću, peglati odjeću, kuhati zdravu hranu...
Definitivno neću otići na pivu u petak navečer.
Moram učiti za posao, pročitati brdo znanstvenih publikacija i razno-raznih prezentacija, a trebala bi malo porasti duhovno uz Jesenjina, Dostojevskog ili Kunderu...
Neću otići na pivu, nego ću doma gledati „Dalziel & Pascoe“, nakon čega ću ići spavati.
Moram se pošteno odmoriti ovaj vikend, bez alkohola. Moram se regenerirati, osvježiti, preporoditi, napuniti baterije, očistiti od otrova, trčati po nasipu, raditi sklekove, čučnjeve i ostale vježbe oblikovanja...
U subotu ujutro ću se ranije probuditi, da stignem obaviti sve navedeno. Ranije ću se probuditi jer u petak neću ići na pivo.
Moram napraviti plan, osmisliti koncept, uhvatiti korak, pratiti ritam, pridobiti vrijeme na svoju stranu...
Dobro znam da kada odem na jednu pivu to nikad ali baš NIKAD nije ostalo na samo jednoj pivi.
Moram konzumirati kulturne sadržaje, otići na izložbu, pogledati predstavu, posjetiti kino, a zatim moram konzumirati konzumerizam i ići u šoping, kupiti nešto odjeće za posao, košuljice, hlače na crtu, pa ne mogu više ovakva po svijetu hodati...
Ipak, čini mi se, čak i ako izbjegnem uvijek tako kobnu pivu u petak, čak i ako ne popijem ni jednu jedinu kap čitav vikend, neću stići obaviti sve zacrtano.
Zaostajem, zaostajem, zaostajem...
Jebi ga.
Post je objavljen 06.06.2008. u 13:48 sati.