Internet – ni knjiga ni katedrala
Nakon proze evo i (hrvatskog) pjesništva na internetu. Navodno mladež poeziju drukčije neće ni čitati. No književnost je kao ljubav. Dok čitamo lijepo štivo iz knjige, imamo osjećaj da je ono samo naše, da je samo za nas pisano, da nikome drugome ne pripada, te s njim postajemo intimni.
Književnost na internetu je kao ljubav u javnoj kući, kao da je riječ o kurvi koja je svakome pristupačna. Osim toga, dok čitamo knjigu, čini nam se da su otisnute riječi trajne, vječne, kao u kamen uklesane, pa ta vječnost prelazi i na nas. Internet je trenutak, nepostojani tekst što ga tvori elektronička iluzija, bježeća estetika, estetika u prolazu, neobvezna estetika gumba na računalu. Posve mu je strana postojanost knjige i katedrale. Internet ima samo upotrebnu i nikakvu drugu vrijednost. Stoga su smiješni i posve bešćutni ljudi koji ga promiču kao senzibilnost ili svjetonazor, pa su i posve promašena očekivanja da bi u književnosti mogao zamijeniti knjigu. Tekst otisnut na papiru oponaša “tehniku” iz prirode, sliku sunca i svemira otisnutog na zemlji u svim njezinim pokretima i oblicima.
Napisao
Milan Ivkošić
Izvor :
Večernji list