*Nadahnuće – najfragilniji stvor od svih.
*Prestajem pit… od sutra…
*Iz anala… :)
*Autobusna II
Utopit ćemo se u kiši prolivenih riječi
Prolaznici će se diviti bijeloj izmaglici
Naših isparenih tijela
Bez logike ćemo se kretati
Odbijati od prepreka
Jedno na drugo.
Noćni vjetrovi će kasnije hladiti obraze.
*(Kad zadnji Cigan zaspi na napukloj gitari, nas dvoje ćemo reči «zbogom» gravitaciji)
*Ciganska u prozi(ne znam više koja, moram žanr polako mijenjat )
*Zbogom silo teže!
Eh, raširim ruke široko, tanka nit zlata me obmota; sutonsko sunce.
*Zamolim vjetrove da pušu. Da me podignu.
A vjetrovi puhali i puhali, al mi samo kosu raznijeli po žitnim proljetnim poljima, kad je srebro zrelosti tek počelo doticati klasove.
*Viknem pticama i kukcima i svim letećim stvorovima da me podignu.
Držale me ptice, skupili se poda mnom labudovi, krijesnice i vrapci, ali nisu me podigli, samo kralježnice polomili.
Polakomili se na pupove drveća, jedni na druge i na moje oči.
Ostala sam na tlu čvrsto ukopana.
*Molila sam drveće da me podigne. Ajde breze, ajde kesteni!
Uzele me mladice i počele rasti obavivši me grančicama naboranim od plodne vode.
Presporo rasle mlade brezice, godove skupljaju polako, starački, neprirodno.
Uzdahnula sam… Idite i vi i vaše granje k vragu!
*Zadnje nade na zmajeve pale, na guje leteće. Planu na me iz tisuću grla, skore mi se karamelom obrazi, sliju kosti u jedan grumen. Trudili se ljuskavci, ali ja im mogu samo sjenu skupljati dok se njihova točka smanjuje prema Suncu.
*Plaho puzalo. Sitan gmizavac. Ogleda se.
Prirodne sile i beštije legle spavati.
Dotrči, dopuza, dograbi.
Šmrcne.
Na najtiši zvuk se trgla Zemlja i pusti me proći.
Sluša se: Blacmore's night – Shadow of the moon
Želi se: trešnje, okolo kilograma, tamne i hladne
Osjeća se: š š š :)
Post je objavljen 05.06.2008. u 23:01 sati.