Marketing
sjedi cura na klupi i gleda zalazak sunca. sama. i shvaća da se zapravo na to sve i svodi. ljudi samo dolaze i prolaze. tek kad razmišlja koliko je ljudi upoznala, koliko ih ima što ih jučer smatrala prijateljima, danas samo poznanicima, a sutra tko zna hoće li im se uopće javiti na ulici kad prođu.
i tako sjedi cura na klupi misli o svom kratkom, nebitnom životu i vraća se na sve neiskorištene prilike, ali i greške koje je napravila. neke samo zbog jedne želje, a druge od tuge zbog tog neispunjenog sna. jer on joj je dao samo sitnice. a što je više tih sitnica dobila to je više željela, a što je više željela to je više bolio svaki njegov pogled, svako ignoriranje i to čudno pretvaranje kao da se nikad nisu upoznali.
sada tek shvaća koliko je vremena prošlo i koliko je života propustila. sad dok sjedi tu sama i dok gleda kako sunce nestaje kao i GODINE koje sam ja poklonila tebi.
i tako sjedi cura na klupi misli o svom kratkom, nebitnom životu i vraća se na sve neiskorištene prilike, ali i greške koje je napravila. neke samo zbog jedne želje, a druge od tuge zbog tog neispunjenog sna. jer on joj je dao samo sitnice. a što je više tih sitnica dobila to je više željela, a što je više željela to je više bolio svaki njegov pogled, svako ignoriranje i to čudno pretvaranje kao da se nikad nisu upoznali.
sada tek shvaća koliko je vremena prošlo i koliko je života propustila. sad dok sjedi tu sama i dok gleda kako sunce nestaje kao i GODINE koje sam ja poklonila tebi.
Recij im tajne najveće, reci im dali sretan si. Da li zaboravio si. Srećo moja, kako blizu si. Mialim na tebe, samo mislim kako daleko od mog srca živiš ti, a opet si tu.
Post je objavljen 05.06.2008. u 22:47 sati.