Veliko kao planina,
koju pokusavamo preci,
ali zauvijek se izgubimo
u njenoj neslucenoj sreci...
Uzivajuci u pogledima
koje nam pruza,
u ljepoti prirode,
i blagom mirisu ruza...
I nikako ne uspijevajuci doci
do njenog vrhunca,
uzivamo u svakoj zraci
iznenadnog sunca!
Ona je nepregledna,
i neosvojiva...
Nepremostiva,
i neprebrojiva...
Njena velicina
nadilazi sve nase pojmove,
dok na nas ostavlja
najrazlicitije dojmove...
Od ushita, do placa,
od sigurnosti, do straha...
I dok se po njoj
uspinje i koraca,
cesto se ostaje
- bez daha!
I nikada se ne stize
do samog vrha,
jer to zapravo
i nije svrha...
Cilj je samo
zajednicki planinariti,
uzivati u sadasnjem trenutku,
a o buducnosti
tek mozda sanjariti...
I makar se cini
da zadaje puno muke,
prijateljstvo je stalno tu,
na dohvat ruke!
Ali nikada
cvrsto u saci,
jer se zapravo radi
samo o toploj, suncanoj zraci!
Koja se daje svima,
i od svih se prima...
Ali samo oni
sa puno zara,
uspijevaju primijetiti
prekrasnu dugu,
koja se na
obzorju stvara!
Drina Cavar
3.6.2008.
Post je objavljen 05.06.2008. u 22:06 sati.