Marketing
Narukvica...
Sjedila sam u dvorištu pored svoje kuće kao i obično i čitala neku knjigu.
Zrake sunca milovale su mi lice, a ptice su pjevale
već poznate mi pjesme.
Odjednom se dogodilo nešto neobično.
Sva moja čula naglo su se otvorila.
Osjetila sam svaku vlat meke trave na svojoj koži.
Mirisi cvijeća, sve jače
su se prožimali, a ptičji ubrzani lepet krila, izgledao je
kao graciozni nebeski ples. Nikada nisam osjetila nešto tako.....
Divno- pomislila sam. Oblaci su se počeli polako razmicati.
Nisam mogla vjerovati svojim očima....
Ne, nije mi se učinilo, oblaci su tvorili slova i polako počeli sastavljati poruku.
Uskoro sam mogla jasno
pročitati što piše, a pisalo je: "Doći će, možda i danas..."
Nimalo nisam sumnjala da bi poruka, čije značenje
ne znam mogla biti upućena
baš meni. Tiho sam zahihotala, ustala sa
travnjaka i krenula kući.
Odjednom osjetih da mi je nečija ruka na ramenu, dodir
je bio tako topao i nježan. Okrenula sam se i pred sobom
ugledala visokog
momka crne kose.
Nije skretao pogled s mojih očiju, gledao me netremice.
Njegove tamno smeđe oči gledale su moje, a usne su
prikazivale tek slabašan smiješak.
Bio mi je poznat odnekud, no nisam
znala odakle. Je li to kazivala poruka
koju su sastavili oblaci?- Mislila sam, no iako sam
bila zbunjena željela sam samo gledati lijepog momka.
Napokon smogoh hrabrosti i htjedoh ga upitati. Počela sam:
Odakle se mi....
Na to me prekinuo stavivši lagano prst na usta.
Još malo me je gledao, a onda mi je
ruke stavio na ramena, a potom
oko vrata. Zagrlio me je...
Bila sam sve zbunjenija, no uživala sam
iako je trajao samo jedan tren.
Začula sam slabašni zvuk šuškanja trave, pala mu je narukvica.
Sagnula sam se da je podignem
i htjedoh mu je pružiti. Okrenula sam
se, no njega više nije bilo. Nestao je.....
Probudila sam se. Na ruci mi je bila narukvica koju
sam zaboravila skinuti prije spavanja...
Post je objavljen 05.06.2008. u 19:24 sati.