Koliko dobro pamtite imena? Ja očajno. Primjerice, kad nekoga upoznam, u 75% slučajeva nisam siguran kako se zove,ili mi bar treba neko duže vrijeme da se sjetim. Nekad je to zato što ljudi poprilično nerazgovjetno izgovaraju svoje ime, pogotovo kad imaju, hm, „zamjenjivo“ ime. Nešto tipa Branko-Ranko, Ana-Lana-Hana, Dinko-Vinko...shvaćate? Znam to iz osobnog iskustva, jer ja i u imenu i u prezimenu moram naglasiti svaki slog, inače se događaju preimenovanja. Druga situacija je kad se radi o nekom egzotičnom imenu, koje se izgovori u žurbi, pa onda nastaju problemi. Primjerice, poznajem curu koja se zove Ramajana. I što je zanimljivo, prvih nekoliko mjeseci nisam bio najsigurniji kako se ona TOČNO zove. A malo je nezgodno promrmljati nešto kad ju pokušavaš osloviti...uvijek možeš viknuti ono „ana“ na kraju, ali ovdje je previše slova ispred da bi to neznanje prošlo nezamjećeno.
Opet, s druge strane, australci su izgleda jedina nacija koja nema problema s tim. Jednom mi se dogodilo da me, nakon nekoliko mjeseci poznanstva i gotovo svakodnevnih kontakata (bio sam neka vrsta prevoditelja) Peter, poznanik sa malog kontinenta, hladno upitao-pardon me for asking, but what's your name again? Oni down under su doslovno shvatili ono „not afraid to ask“. Jedino si mi u svojoj balkanskoj prepotentnosti i tvrdoglavosti ne želimo dopustiti da nešto ne znamo...pogotovo ako su nam taj podatak već jednom rekli.
Drugi problem koji imam je u tome što se ljudi slično zovu. Evo recimo moj imenik u mobitelu-3x Ana, 3x Helena, 3x Ines, 4x Ivana, 3x Iva, 6x Maja, 4x Marija, 5x Marina, 4x Tamara...i jedna Olja (koju ovom prilikom pozdravljam, konačno se javila neki dan, stalno vam zaboravljam reći). E sad-nisam sva ova imena naveo da bi se hvalio da u imeniku imam samo brojeve žena (to se valjda podrazumijeva), nego čisto radi ilustracije. I sad ti razlikuj ljude. Srećom pa sad svi imaju mobitele, koji su (ili bi barem trebali biti) osobna stvar, pa se uvijek možete nadati da je bar osoba s druge strane zapisala vaše ime u mobitel kako treba, kad vi njeno već niste.
Kad smo već kod mobitela-živcira li i vas ono kad se javite na nepoznati broj i s druge strane začujete: „e bok,znaš tko je?“. Dragi moji, da znam tko je s druge strane, onda bi tu svoju sposobnost predikcije upotrijebio u komercijalnije svrhe,primjerice u igranje lota, a ne u pogađanje tko me ometa na krajnje neinventivan i stupidan način . A da vas trebam prepoznati po glasu, onda bi to značilo da ste mi bitni u životu, a ja se trudim imati brojeve meni bitnih ljudi zapisane-baš zbog ovakvih situacija. Dakle ljudi-samo malo zdrave logike i žlica vegete, ništa više.
Ali čak i uz sve te mjere predostrožnosti, zbrke sa imenima se događaju. Svaki scenario koji možete zamisliti na tu temu-dogodio se. Od slanja poruka i poziva na krive brojeve, do nesporazuma i zamjenjene djece. Evo samo jedan banalni primjer. Natpis u javnom wc-u „Ivan je bio ovdje“. Poprilično točan, bio je,zaista...danas 15 puta, jučer 18, u subotu čak 28, dok je nedjelja bila nevjerojatno slaba-samo je 9 puta navratio. Ali s obzirom da Ivan ne živi u javnom wc-u, a samo je jedan od 70 različitih Ivana u četiri dana poželio ostaviti trag tu gdje je, možemo slobodno reći, žargonom mjesta gdje se naša fiktivna radnja odvija, da je posrao ostalih 69 imenjaka. Jer, ne znam kako vi, ali ja ne bih htio biti potpisan na tako časnom mjestu.
Sad osobno-zadnji odlomak.
Još od najranijih dana sam nekako bio obilježen utejcajem novca na svoj životni put. Kako? Sjećate se onih djetinjastih natpisa po klupama osnovne škole, Darko+Tajana, ili, kad ih sami pišete pa pokušavate biti tajanstveni (da nitko ne skuži osim Nje i one bivše koja treba biti ljubomorna) i napišete samo inicijale, D+T, i sve zaokružite srcetom? Pa tako se meni dogodilo da su se sve moje velike ljubavi do sada zvale na M-Marija, Marijana, Martina, Marina, Maja...pa tako po nekoliko puta. Netko bi rekao- nazovi M radi umorstva, ali ja bih to zaokružio u D+M, što je sasvim slučajno skraćenica za dojč marku, nikada prežaljeno sredstvo plaćanja na brdovitom Balkanu i još ponegdje. Recite mi da sam materijalist, a ja ću samo pjevati „Balkane, Balkane, Balkane moj...“
Glazbeni desert:
Mark Knopfler – Punish the monkey
Post je objavljen 05.06.2008. u 17:49 sati.