Jučer...
Taj dan sav u sjaju...
Pun osmijeha i ljubavi...
Stigao je da se prijatelji oproste...
Najljepša noć, najljepša većer
prošla je pokraj mene u jednom koraku.
Ti savršeni sati plesnih pokreta,
zagrljenih prijatelja i stisak oko struka...
Pogled u oči,
onaj osjećaj kao da je zadnji put da smo tu,
na plesnom podiju.
Sve je tako brzo prošlo,
ni svijesni bili nismo.
Brzo kao pjesma koja se ori iz naših grla.
Te riječi koje su nam mamile suze iz oka,
ta melodija koja nas je dirala u dušu je bila duboka.
Tek sada znamo da se volimo svi
i da zauvijek želimo ostati prijatelji.
Život se brzo okreće,
a mi mladi želimo samo bar malo sreće,
jer znamo da je vrijeme srednje škole
nešto najljepše što ljudi vole.
Zvijezdani sjaj učinio je čarobnom jučerašnju noć,
zagrljeni prijatelji bili su sretni
sve dok nisu trebali poć.
Nocas se rastaju prijatelji
Tuga se s vinom mijesa
gorko je pice to
nocas se na put sprema
stari prijatelj moj
Zivot je nekad takav
najbolje uzima
ostaje samo uspomena
bolna u grudima
Nocas se rastaju prijatelji
suza je suzi drug
bez rijeci stoje zagrljeni
pred njima put je dug
Nocas se rastaju prijatelji
jedini, najbolji
jedan za drugog
zivot bi dali a sad se odlazi
Zivot je nekad takav
najbolje uzima
ostaje samo uspomena
bolna u grudima
(Alen Nižetić)
Nije htjela
Prosla je kroz moje pjesme strasno
i u svakoj ostavila trag
shvatio sam, al' je bilo kasno
da joj nisam drag
Godine su ostale za nama
cvijetna polja, mladosti i sve
ostao sam sam, ostao sam sam
jer nikad vise vratiti se nece, nikad vise
Nije htjela, nije htijela
moje pjesme, moju ljubav, moja djela
nije htjela ruke moje
svoju ljubav, nije dala srce svoje
nije htjela
Svaka njena rijec jos uvijek boli
iako vec dugo nije tu
srce jos ne prestaje da voli
da voli nju
Nije lako naci prave rijeci
ove noci kad se dijeli sve
ostao sam sam, ostao sam sam
jer nikad vise vratiti se nece, nikad vise
(Kemal Monteno & Oliver)
NIJE HTJELA
Post je objavljen 04.06.2008. u 22:17 sati.