Budući da mi se tjelesna težina u posljednje vrijeme približila brojci 100, odlučih poduzeti ozbiljne korake da se dovedem u red.
Večere na kakve sam navikao (konkretne i obilne) zamijenih voćnom salatom. Traje to već cca. 2 tjedna. Gladan kao pas, tjeram se rezuckati voće. I tako ogulim jednu bananu (da nije banana ostao bih gladan i da pojedem tonu drugog voća), jedan kiwi, jednu jabuku ili krušku, jednu voćku tipa breskva-nektarina-marelica (kako kad, ovisi o zalihama), malo grožđa...I onda sve to narežem, pomješam i smažem dok kažeš keks. A sanjam... Tople sendviče... Pizzu.... Lazanje...
Ne uspijevam uvijek. Nekad moram pojesti nešto konkretnije ali ne pretjerujem u tome. Recimo da me svaki treći-četvrti dan od voća odvuku stare navike. Uglavnom, i ovo koliko izdržim je sasvim dobar uspjeh, jer sam se zadnjih desetak godina redovito razbijao preobilnim večerama.
Sad sam na 95. Želja mi je vratiti se barem na 90 i tu ostati.
Nije mi bilo ugodno kad sam skužio da moj vlastiti Pupo polako kreće preko remena prema dolje.
Post je objavljen 04.06.2008. u 22:13 sati.