Prošlo je puno vremena od prošlog posta, kako nebi kad na pitanje "kako je" odgovaram: "ma nikad bolje". Je li ovo zaista najlijepše vrijeme mog života kojeg ću zauvijek pamtjeti?
Prije nekoliko dana prisjetio sam se kako je prošlo točno godinu dana od mog ogromnog skoka u životu, iz ogromne tuge u nešto više od sreće. Jesam li napokon našao svoj mir? u tih godinu dana, ne sjećam se da sam bio u nekim većim padovima. Naravno bilo ih je, no čini se da su potisnuti lijepi sjećanjima.
Još malo i navršit ću velikih 16, yay, šesnaest, kako to zvuči puno, kao da sam jučer imao 13 :)
Old memories, završetak 8. razreda, bezbrižno ljeto, (velika) srednja, škola, škola, ljubav, avanture, sjećanja... danas :)
Škola je pri kraju, još samo 12 radnih dana, yay, malo :D Gadi mi se kako trebam ispravljat neke ocjene zbog staraca koji ne shvaćaju da nije jednostavno onako kako se čini, :/
ali uz to još imamo ispita pun klinac. Danas pišem ovaj post jer sutra pišem samo 1 ispit, a ne dva kao inače... -_-
Manje škole sada, ne padam ništa, prolazim s 4 :)
Bilo je ovih dana nezaboravnih iskustava... o da. Rovinj, traženje nekog posla preko ljeta, plaža... (nadam se da ćeš čitat ovo ;) )...
Uf, sve bi bilo tako teško bez tebe...
Je su li zaisto ovo moje najbolje godine? Je li ovo vrijeme koje ću zauvijek pamtiti? Ako je, ne želim da prođe, neka stane.
Eh, u zadnje vrijeme nagovaraju me da se ošiškam, a i sam sebi govorim da bih trebao, ali nikako da se uhvatim toga xD *forši je to razlog zašto nebih sti spat u poreču taj vikend, moga bih se zbudit, na škaline*
i tako, život ide, nikad bolje. Uživam u onome što mi život nudi, za razliku od Marka prije godinu i pol. Šesnaest godina, yay, sad mogu biti vani i nakon 23!! xD
Želim negdje radit ovo ljeto, a ne samo ljenčariti, trudim se da ne ispadne tako :)
Cheers, čujemo se još :)
napomena, ovo ne pišem zato jer imam sutra za napisati zadaćnicu iz hrv. ;)
Post je objavljen 04.06.2008. u 17:48 sati.