Zato budi noćas mirna kao more, nađi moje ruke u svakoj kapi kiše
jer ja bit ću s tobom već u osvit zore da nas tama nikad ne razdvoji više

Foto by bay-tek
Kako me izdaju riječi (suze) i bježe od mene dok pokušavam izliti u njih ovo more ispremiješanih osjećaja, dok bojim Nebo tirkiznom nadom burnih večeri…
Dodirom smirujem nevere tvog oka….
Budi dobar u ovim danima dok mijenjaš sebe u ono što zaista jesi, što želiš.
A ja mislim na tebe…
Za mene si voda i planina podjednako, nešto poput kuće tik uz more i pogleda na Sunce dok me drže ruke kojima vjerujem
Ponekad si nevera i jugo koje kida škrapu na kojoj samo jučer ukrali Nebu ime. Onda se pustim tvojoj silini da me nosi (jer ja jesam ogrlica koju nosiš oduvijek) i svakim valom ja pjevam pjesmu tvoga srca skrivenu među oblucima moga imena.
Iznad svega za mene si dubina mora u kojem tako divno šutim.
Ljubim (ma što god donijelo sutra)
.
Post je objavljen 04.06.2008. u 17:10 sati.