Jednom sam bio kreten. Znam to, zasigurno, jer me puno ljudi nije moglo svariti. Svrstati, točnije. Jer kretenom se ne postaje, takav se rodiš. U međuvremenu, kako čak i kreteni mogu učiti, uspio sam svoj kretenluk prikriti. Kanalizirati. A danas, kad pričam s kretenima koji ni u svojoj poznoj dobi to nisu uspjeli, dobijem živčanicu. Nekad čak i toliko da me zaboli stomak. Jer, u njima vidim ono što sam mogao postati. Ili ono što ću tek postati. Bog dao, Bog uzeo, rekla bi moja baba.
Čovjek što stoji preda mnom ima problem neprikrivenog kretenizma. Vidim to po dlakama koje mu strče s nosa u eter. Kao minijaturne japanske antene. Ove u nosu su mu još i veće. Sežu skoro do usana. Možda stvarno hvataju signale iz svemira?
Pričam s njim več pola sata i još uvijek mi nije jasno što hoće. To je najveći problem svih kretena. Neodlučnost. I dan danas se znam uloviti kako važem i razmišljam. Ali ovaj, ovaj je mater i otac i djed svim neodlučnostima. Kamen na vrh brijega koji se klima i nikako da krene. Narod iz sela se već evakuirao, poveli su i žene i djecu, a on još mozga.
Ja više ne mogu. Programiran sam na tuđe želje, i često se stavljam u njihovu službu, jer mi je to posao, ali kako da se stavim u njegovu službu kad ne znam koja mu je..
Jednostavno pitanje bi riješilo stvar.
Probajmo zamisliti slijedeći scenarij:
-Gospodine, pitanje za 32.000 kuna! Ispred vas su dvije raskrečene guzice, na jednoj se vidi šupak a na drugoj pička. U koju biste ga rupu stavili?-
Tik. Tak. Tik. Tak. Tik. Tak. Tik. Tak. Tik. Tak. Tik. Tak
- Uh, mogu iskoristiti joker zovi?
- Ne možete gospodine, sve ste iskoristili još na prva tri pitanja.
- Pa, uh, uh,eeeee,….uh,eeeeee….
Tik. Tak. Tik. Tak. Tik. Tak. Tik. Tak .Tik. Tak. Tik. Tak
Tuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuut.
- Vrijeme je isteklo gospodine. Kuda biste ga stavili?
Neodliučnost jede svoj plijen. Grize. Oči mu kolutaju. Znoji se. Čini se kao da mu antene na nosu titraju. Crijeva se grče jer ne dopuštaju govnetu da pobjegne u spasonosni eter.
Šta sad?!
Neodlučnost ga preuzima cijelog. Drhti kao da ima Alzheimera. Ispija čašu vode na eks. Onda se ustaje. Konačno je pregrizao taj gumeni kabel. Otkopčava šlic. Vadi kurac.
Nonšalantno se odšeće do najbliže utičnice gdje je ukopčana kamera. Iskopčava kameru, gura kurac u utičnicu.
Prekid prijenosa, na ekranu snijeg i šum.
Kad i zadnja pahulja TV-snijega padne, možda započne himna.
Neodlučni kreten odlazi nezadovoljan, kao i mnogo puta u životu. Nije kupio ništa. Kad sam se uvjerio da nitko neće doći, zaključavam glavna vrata stavljajući poruku na staklo "Vraćam se odmah!" i odlazim u skladište zapaliti cigaretu. Kreten se kretenom izbija.
Post je objavljen 04.06.2008. u 12:00 sati.