ploveci tako brzacima svojih misli naidoh na jednu pomalo zastrasujucu..
sto kad jednog dana kazes da je dosta?
sto kad jednog dana pozelis otici od mene?
smak svijeta?
gromovi,oluje duse?
nepovratni ponori cjelokupnog dozivljaja
mozda...
strah me i pomisliti..ne drzati tvoju ruku u svojoj dok tonem u san..
necija toplina grijat ce te u hladnim nocima
tude ces rame traziti kao utjehu, tude ces oci gledati kao najljepse zvijezde neba..
ne zelim biti svijesna boli koja dolazi
ne zelim disati
ne zelim gledati
ako si negdje tamo vani,ako cinis da se proljece,ljeto,jesen i zima izmjenjuju u skladnoj simfoniji, ako tisucljeca,stoljeca i godine prolaze i odlaze u vjecnost
molim te,povedi me sa sobom
otupi mi osjetila
oduzmi mi srce
pretvori me u kamen, rijeku, livadu, cvijet ili najobicnjij smet na putu
da nesmetano i po tvojoj volji prolaze dani u tisini
tupilu i nesvijesti..
tisinu zelim jer ova zaglusujuca buka gasenja mi para srce
mir zelim jer srce doziva vjecnost
a tebi,tebi zelim svu srecu svijeta koju ti nisam u mogucnosti dati..
tebi zelim smiraj dana nakon napornog tjedna
zelim ti sve sto ti nemogu dati
zelim ti sve ono sto nemogu biti
volim te i to znas...
i da bar to moze biti dovoljno...
suzama potpisujem na svaku ludost pristajem
i bit cu uz tebe dok mogu iscjediti i najmanji atom onog sto ti treba iz sebe
tvoja sam i bit cu tvoja...
zauvijek..
Post je objavljen 03.06.2008. u 20:28 sati.