U žurbi između čekanja u ljekarnoj, čekanja u knjižnici pa konačno dolazeći pred bankomat, gdje sam opet morala čekati pogled mi se zaustavio na malim djevojčicama koje su veselo trčale.
Vjerojatno su bile stare oko četiri godine; plava kuštrava kosa vijorila se po malim leđima dok su trčkarale. Na glavama ružičasti šeširići, zelene majice, roza kratke hlačice iste čarapice i sandalice...predivno. Rekoh svojoj sestri koja je bila uza me „ Zar nije predivno imati blizance?!“. „Da!“ , samo je kratko odgovorila. Djevojčice su zastale kod jednog stola pred kafićem i čekale mamu. Ona je polako stizala sa osmjehom na licu; mlada, vesela i vedra. Tada mi sestra uputi pitanje: „Možda bih trebala upitati mamu, kako je imati blizanke; u isti mah praviti dvije bočice, u isto vrijeme obje plaču, mjenjeti pelelne i jednoj i drugoj. . .zaredale su se sve mogućnosti koje jedna takva mama može imati. Može li baš uvijek kupiti dvije iste majice, suknje ili hlače i moraju li blizanci uvijek biti isto obučeni?
Bez obzira na sve, uvijek volim vidjeti blizance valjda zato jer ih u mojoj široj rodbinskoj vezi uopće nema. A vi koji imate blizance, lijepo bi bilo kad bi malo pisali o njihovim zgodama i nezgodama, o njihovoj povezanosti dok su razdvojeni . . .
Post je objavljen 03.06.2008. u 19:53 sati.