ko fina, nježna rosa s nebesa,
slična laganoj jutarnjoj magli nad strništima,
nezaustavljiva ko para što se diže iz grotla vulkana...
malo po malo
preplavila me tuga.
i rasla je i dizala se iz dubina
gotovo obzirno i nježno,
šuljala se za mnom prateći me u stopu
i kao da ju je svaki moj korak hranio i jačao,
pa, kad ju konačno prepoznah...bilo je kasno.
bila je dio mene.
odzivala se na moje ime.
smjestila se u moje oči.
ugnjezdila se u mom grlu jecajući,
srce mi kuca ritmom njezinih uzdaha.
ah, lukava je, lukava bila...
al' sad ju znam!
Post je objavljen 03.06.2008. u 20:51 sati.