Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bloodyflowers

Marketing

*Pusti suzu...al ne placi...*

Našla sam se u nekom praznom prostoru. Bilo je hladno. Nepoznato i daleko. Tišina. Plakala je umjesto mene. Bila je tu i pružala mi ruku. Šaptala sam joj tvoje ime. Vjerojatno i ne znaš da izbjegavam izgovarati ga na glas?? Tako je lakše. Ili nije. Ali je potreba da stvorim novu naviku. Naviku da sam hladna kao led. Zurim u maglovito sjećanje. Ono je ipak samo moje. Uspomene me vuku za kosu. Ošišala sam ju i sada se pravim da sam se promijenila i da me više ne boli pogled na tvoje lijepo lice. Ljubav?? Ili nešto tome slično. Prolaze mi mjeseci što mi ubijaju nadu. Gubi se vjera u to da me trebaš. Tebi nijedna nije dovoljna.
Maska na mom licu najviše sjaji u tvojoj blizini. Ti si me naučio pravila ove igre, a ja ju igram iako mi se ona i ne sviđa. Igram ju samo zato jer ti želim dokazati da sam u pravu, a ti se slobodno nasmij na to i opet po dobrom starom običaju okreni glavu. Neće me to boljeti, čak me neće niti razočarati. Samo ću zatvoriti oči na tren i praviti se da je sve ovo samo ružan san, a nakon toga izbjegavat ću tvoj pogled. Ne želim da više nikad vidiš suze u mojim očima. Nisi ih zaslužio.
Igram se sjajnim suncem na rubu neba dok polako, bezvoljno hodam. Zaobilazim tvoju ulicu. Radije ću duljim putem. Tvrdoglava sam. Zaobilazim tvoju ulicu, ali se nadam da ćeš ti proći mojom. Smije li mi se sunce?? Vjerojatno. Smijem se i ja njemu. Pokušava ugurati proljeće u moje srce. Ne uspijeva mu, uzalud se trudi. Uzalud pokušava donijeti mi malo topline na hladnu kožu. Nastavljam hodati. Misli su mi pobjegle. Veselo trčkaraju pokraj mene prateći me u stopu. Moje misli su djeca. Slobodne su i razigrane, ali pune ozljeda, rana i velikih ljubičastih masnica. Pružam ruku da uberem tratinčicu. Trgam joj latice. Voli me… ne voli me… Bijele latice padaju na vrući asfalt. Ne, ne voli me…

I svaki moj postupak je krivi....Bilo kaj da napravim nijedobro -.-...Više ništ ne shvaćam...Ja griešim.Priznajem.A i na greskama se uci.Dajte mi još jednu priliku...Sve se da dogovoriti....Al ne, ja želim nestat..opet, nestat, još samo 2 sata do sastanka...(roditeljskog)-.-...želim da sve dobro završi, da prođe ovaj dan.Samo to čekam...Odbrojavam sate..minute...sekunde x stotonke nemogu xD x

Ma nek prođe več jednom!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Urezana je u moje sjecanje.Kad sam prwi put widjela.
Pogled leden.Nemoguce.Pomislila sam.Newjerojatno.ma ne dogadja se.samo sanjam.ma znam da sanjam.cekam da se probudim.tisina ubija.reze zrak.kazi da je san.ma obecali smo jednom.zato kazi da je san.oke.zelis da powjerujem.trudim se wjerowati.glumim da wjerujem.ali kazi da je san.nije san?
Onako kako ti se usne pomaknu kada se razwlace u osmijeh.Onako kao kad widis najdrazu frendicu da place od srece.Onako kad stojis pored nje i znas da su joj se ostwarili snowi.i znas da neces dopustitit da ih joj itko srusi.Onaj zagrljaj.Ona dubina u ocima.Onaj sjaj.Kako smo samo jednom znale.
Neodređena sam danas.*
I opet otici.Samo se maknuti.Te snowe uspijem ostwariti.Sjedeci pored osobe koja ti znaci najwise u ziwotu.A widis ju tako rijetko.S druge strane saznati da se neciji snowi ruse.Pozelis preuzeti swu bol.N ne ide.Nije zasluzeno.

Sretna si???
Image Hosted by ImageShack.us

*Ajde powjeruj.Molim te.znas koliko meni treba za srecu.*

Prijatelj je poput anđela,kada naša krila zaborave letjeti oni nas uzdignu…
Bila je tako kristalno cista.Bila je tako bistra.Bila je tako mala i njezna.Bila je ocarawajuca.Bolila je.Bila je tako krhka.Tako sjajna.Bila je tako neodređene boje.Pomjesane sa swim bojama.U njoj se widjelo swe.Swi osjecaji.I swa wremena.bila je pala.i wise se nikad nije mogla wratiti na stari polozaj.na ono staro mjesto.Gdje je swe pocelo.Crpila je nadu iz izwora koji je dawno presusio.Suza.Kap kise.
Kada mi jutro swane.Bez nade i bez ljubawi.I kad mi hladni wjetrowi slede twoje ime na usnama.Past ce zwijezda moja.U bezdan tamni duboki.I stat ce wrijeme u ocima mojim.Ko wlak kad staje zadnji put....

Želim otputowati negdje daleko.Otici zauwijek.Otici nakratko.Ostawiti swe uspomene.Ipak.Ostat ce jedna neostwarena zelja.Kao i uwijek..*

I*ve learned that goodbyes will always hurt.
pictures never replace having been there.
memories good or bad.
will bring tears.
and words can never
replace those feelings.


Swe.Bas swe prolazi.Kao morski wal.Al u meni ostaje.Onaj prijateljski zagrljaj..*
Heyy.ljepotice.Moje prijateljice.
Gdje su nasi snowi ostali?
MMa zagrli me sad.tu je kraj naseg sna.
I jednom.bice swe kao nekad.
Jedne uz druge.jedne rijeci utjehe.
Tako male.a tako nam puno znace.
I onako proweden dan.
I nase stare gluposti.i da.
Bit cemo casne.prediwno.jedwa cekam.
To mi je oduwijek bio san.sprdam se.jao.
A tako mi je drago.zbog neceg.i nekog.jel.
To je tako lijepo&pohwalno.
Ponuda je na stolu.haha.samo ce jedno odluciti.
Nadam se prawi izbor.
I joj da.lijepo je.opet ima smisla.
Ma opet je netko tu.znam.
A njima.mojim curama.hwala.
Što su uwijek tu.i dopuste da im pokwarim dan.hh.
Što uwijek gledaju pozitiwnu stranu swega.
Što uwijek znaju sto mislim i zelim.
Što bi ucinile swe da to zajedno ostwarimo.
& sto je wec dugo tako.
I hwala nekom.tko me nasmije swaki dan.
I hwala sto je opet onako kako zelim.a nitko ne zna.
Hočemo wratit sve one dane?Bezbrižnog djetinstva?
Ono kad smo sve svađale cija mama ima teži posao?
Ja bi se vratila...opet...i niakd enbi htiela odrasti...
Iskreno, priznajem, nedostaju mi ta vremena provedena s tobom.
WooLLim te!!!CmokKKk
Ti si moja mama (sry mom) i opeet moja best frendica...Emo xD

Daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi! To nezna nitko, samo ti! Bez tebe drveni konjići tužno stoje. Dođi, iz plave boce se pojavi, bar jednu želju ispuni i dodaj svetu malo boje, čudo moje...

Image Hosted by ImageShack.us


X woLLim was sweee..swwe..Martina, tebe najvišeeee.Ovo je post više/manje samo za tebe...Nema slikica od mene u postu (odnosi se na Ifanu), sry al jbg, nie mi se daLLo slikatT...WWolim teBBe heLLo kiTTy (MartinaAA xD) X
Kockice života se slažu,
ali ne onako kako mi to želimo...
Suza.
Samo još jedna u moru njih...
Kraj?
Spuštaju zastore, mi se i dalje mrzimo.
Nismo li trebali prestati kad ugase reflektore?

Just lookin' for shelter
From cold and pain
Someone to cover
Safe from the rain...


* Stvarno smo loše glumili...na samom kraju predstave lažiramo happy end...*


Post je objavljen 03.06.2008. u 14:03 sati.