Marketing
Iščezavanje, nastavak: priča u priči ... ...
Ose-Mari je, kriknuvši, zalupila korice knjižice.
Nakon nekoliko trenutaka, kad joj se broj otkucaja srca vratio na normalu, Rose-Marie je duboko udahnula i ponovo otvorila prvu stranicu. Oko u ogledalu zatreptalo je, crna zjenica raširila se tako da je progutala plavu šarenicu, i pred Rose-Marienim se očima otvorio čudesni prizor ...
Na obali jezera sjedila je mlada djevojka, nalik na vilu, u bijeloj haljini i s vijecem ruža u dugoj plavoj kosi. Pramen kose prekrivao joj je polovicu lica i Rose-Marie, koja je bila pasionirani filmofil, sjetila se Veronike Lake, glumice iz doba crno- bijelih filmova, glumice koja je bila prepoznatljiva po kosi koja joj je skrivala jednu stranu lica. Zlobnici su tvrdili da je Veronika tu frizuru odabrala da bi fotografe usmjerila na svoj ljepši profil ... a Rose-Marie se u čudu pitala odakle li je samo u trenutku poput ovoga iz njezine svijesti izronila tako trivijalna asocijacija ...
Tada je u prizor, kao u filmski kadar, ušao stasit muškarac kraljevskog držanja. Prišao je djevojci i podigao je u zagrljaj. Nježno je uklonio pramen kose s njezina lijepa lica i strastveno joj poljubio usne dok mu se ona, sklopljenih očiju, potpuno prepuštala ...
Prizor se zamračio, pa ponovo osvijetlio ...
Rose-Marie je pomislila kako ta spona između dva prizora liči na filmsku montažu. U prizoru je mlada žena iz prethodnog kadra ležala ničice pred prijestoljem na kojem je stolovala vilinska Kraljica. U prizoru nije bilo zvuka, pa Rose-Marie nije čula Kraljičine optužbe.
Mlada je žena podigla lice koje je sada, potpuno otkriveno, zračilo neobičnom ljepotom. Kraljica je podigla žezlo iz kojeg je sjevnula munja, ostavljajući na polovici lijepog lica strašan trag ...
Uz prasak, nijemi se film u trenutku pretvorio u zvučni ... i Rose-Marie je čula Kraljičine riječi:
Čuj moju klevu - izopćujem te iz vilinskog kraljevstva.
Živjet ćeš usamljena na dnu jezera, a kad izroniš, bojat ćeš se svačijeg pogleda. Jer, iz dana u dan lijepa polovica tvoga lica postajat će sve ljepšom a ružna sve ružnijom ...
Kad netko bude poželio da ti priđe, privučen tvojom lijepom polovicom, bojat ćeš se pustiti ga bliže ... A tvoj odraz u jezerskom zrcalu progonit će te dok jezero ne presuši ...
Rose-Marie je osjetila kako joj je niz obraz kliznula suza i kanula na stranicu otvorene knjižice. Zjenica oka s oživljenoga crteža ponovo se suzila, otkrivajući plavu šarenicu. Iz oka je potekla suza, a Rose-Marie se učinilo da to oživljeno oko plače njezinim suzama ...
Zaklopila je knjižicu i vratila je ladicu, položivši je tik do kutijice tajanstvene stare dame. Zatvorila je ladicu i ugasila svjetlo.
Nije mogla usnuti.
Razmišljala je grijehu i kazni i pitala se: Je li kazna bila vrijedna grijeha ... je li grijeh bio vrijedan kazne?
Istodobno je i osuđivala i žalila nesretnu vilu ...
Budna je dočekala svitanje. Bila je noć punog mjeseca, no ove noći nije mjesec držao Rose-Marie budnom. Razmišljala je o sudbini vile osuđene na usamljeno trajanje u začaranom jezeru. Mislila je svojem životu, tako praznom, o svome srcu koje je ličilo na presušeno jezero ... o odrazu svoga lica u ogledalu, odrazu koji je iz dana u dan postajao sve bljeđi.
Pitala se neće li jednoga dana, kad stane pred ogledalo, ugledati samo prazninu.
(nastavak slijedi)
užica, tako se zvala moja učiteljica u prvom osnovne. Napisala mi je u spomenar:
žića knjiga još ti je bijela sva
zlatan rub tek djetinjstva je kruni
gledaj jednoć kada se napuni ...
... da za sadržaj ne bude te strah ...
golden rose, photo by rusalka
No, tko će na kraju 'knjige svoga žića' moći reći da ga nije strah ni zbog jedne ispisane stranice, ni zbog jedne rečenice?
Dodatak:
ima li simetrije
u
kišnim kapima,
što slivaju
se
niz prozorsko staklo?
je l' simetričan
ovaj kišni fado?
potražila bih
u
njemu
simetriju rado ...
no, na obrazu
mi,
Jedini,
jutros i kišne kapi
gube simetriju ...
... jutros su jedino,
Jedini,
kiša i tuga
savršeno simetrične ...
Post je objavljen 06.06.2008. u 00:01 sati.