Marketing
Iščezavanje, nastavak ...
photo by flickr
Iščezavanje, priča u priči
Vrativši se u hotel, Rose-Marie je provela pola sata pod tušem, razmišljajući o onome što je upravo proživjela.
Pred očima joj se ukazao prizor u kojem se nestvarno lijepo lice, napola prekriveno kosom, ogleda u vodi. Rose-Marie je pomislila kako je to lijepo lice tragično tužno, osjetila je sažaljenje, a ne strah. I prije no što je uspjela to lice bolje pogledati, naglo se podigao vjetar, oblaci su prekrili Mjesec, sve se zamračilo. Već u sljedećem trenutku oblaci su preletjeli preko Mjeseca. Kad je Rose-Marie ponovo pogledala, u namreškanoj površini jezera nitko se nije ogledao.
Nakon desetak minuta brzoga hoda, Mjesec je otkrio obrise sjenice i gata s privezanim čamcima, a zatim i osvjetljeni ulaz hotela.
Ležeći u toplom krevetu, Rose-Marie je zaključila da je sve to bio samo prizor iz njezine strahom uzburkane mašte. San joj nije dolazio na oči, pa je otvorila ladicu noćnog ormarića da još jednom razgleda kutijicu stare dame. No, kad je zavirila u ladicu, opazila je da pokraj tajanstvene kutijice leži mala knjižica.
Korice knjižice bile su presvučene crnom kožom na kojoj je srebrnim slovima bio otisnut naslov: Moja priča...
Otvorila je prvu stranicu i ugledala crtež koji je prikazivao ogledalo iz kojeg je u nju zurilo veliko plavo oko ...
mjesec je, noćas, sve pretvorio u srebro:
nebo, moju kosu, tvoje usne, naše ruke...
dunav je tekao sav od srebra
u srebrnom pijesku na obali
još srebrile su nam se
stope ...
stajasmo na na visokoj obali
nad srebrnom rijekom,
Ti i ja, Jedini,
zagrljeni
priljubljeni
zaljubljeni,
osluškujući melodiju trenutka
u koji su svi trenutci se slili
k'o uzdasi
pogledi
dodiri
poljupci
k'o duše nam i tijela.
svaki susret i rastanak svaki
u taj se trenutak
slio
i u trenutku, srebrnim tragom, niz dunav
otplovio ...
Đuro i Pero: I mi volimo vodu ...
Post je objavljen 05.06.2008. u 00:01 sati.