... je počelo, kako u Austriji, tako i u Hrvatskoj. Možda bi od odbrojavanja, primjerenije bilo upotrijebiti riječ nabrijavanje. Već sam pisala o tome prije dvije godine kada se prvenstvo održavalo u Njemačkoj, pa koga zanima što općenito mislim o nogometu, neka pročita.
Kako se sada održava u Austriji, zemlji u kojoj živim, ne mogu ne osvrnuti se na svu tu ludnicu.
Pretpostavljam da već svi znaju kako se u nedjelju igra utakmica između Austrije i Hrvatske.
Ako se pitate za koga ću navijati, odgovor je... za Austrijance navijam samo onda kada igraju sa nekim trećim, ali u bilo kojem okršaju ili na natjecanju između Hrvatske i Austrije, ja navijam za Hrvate i ne vjerujem da će se to ikada promijeniti. Već sada me austrijski kolege i prijatelji pokušavaju zadirkivati, ali ja im odgovaram da nemaju šanse (premda nemam pojma o nogometnoj strategiji ili procjeni) i da su na prvenstvu samo zato što su domaćini.
Grubo, okrutno, pomalo neprijateljski...ali to je nogometni žargon, zar ne? Kao što vidite, ufuravam se.
Nadam se samo da neće biti nekih nereda...već su me hrvatski navijači u Beču znali posramiti, pa mi onda Austrijanci (koji su već naučili prihvaćati poraze i čestitati pobjednicima) znaju to spomenuti, a ja se onda osjećam posramljeno, premda to naravno nema direktne veze sa mnom.
Ali nogomet je očito specifičan,sa tom nekom identifikacijom. Pa da opet malo ogolim stvari, ili da ih pogledamo iz nekog drugog, a ne samo navijačko-nacionalno-identifikacijskog.
Dakle, radi se o dečkima koji trče za loptom, pokušavaju ubaciti tu okruglu igračku u gol, kada uspiju njihovi navijači se jako vesele, a navijači suparničke ekipe su žalosni.
Ovako zvuči gotovo nevjerojatno da je svijet koncipiran tako da ti dečki zarađuju svojim trčanjem i umijećem baratanja sa loptom nevjerojatne sume, da turizam i gospodarstvo zarađuju na tome jako dobro, a da neki za taj užitak isto tako plaćaju nevjerojatne sume.
Evo, jučer čitam da su karte u Hrvatskoj dosegle cijenu i do 5000 kuna. Neki su digli kredite, angažirali po stotine ljudi za lutriju, platili im za to, domogli se na taj način puno više kompleta karata i sada ih prodaju po tim enormnim cijenama.
I tko je tu lud? Je li to crno tržište, ili su neki iskoristili nedosljednost Nogometnog saveza koji je već ranije najavio kako će se svaka karta provjeravati i usklađivati sa osobnim podacima?
Očito im nije stalo da se tu uvede red. Ja sam htjela isto kupiti karte za svoj muški dio čopora,ali nisam uspjela jer se nije moglo (osim preko nekih veza ili poznanstava) doći do njih. Dijelom zato jer ih je malo bilo u prodaji (ne znam koji postotak je bio za sponzore i glavonje) a dijelom i zato jer su ih se domogli preprodavači. A tako luda za nogometom nisam da dam neku basnoslovnu cifru...
A iskreno, čak i da imam te novce kao neki višak, ne vjerujem da bih ih dala, jer mi se sve to čini užasno groteskno, prenapuhano i jednostavno naopačke.
Znam da je usporedba pomalo srcedrapateljna, ali stvarno bih te novce radije onda uplatila za neku humanitarnu organizaciju ili pomoć nekoj obitelji.
Što ne znači da i nogometaši ne sudjeluju u dobrotvornim akcijama, i odigravaju utakmice i za takve svrhe... I to je za svaku pohvalu.
Ali sada govorim o tom nekom institucionalnijem Europskom prvenstvu gdje nema puno samilosti. Ako imaš novaca, veza (ili oboje) ići ćeš na utakmicu i biti ćeš dio toga. Ako nemaš, možda ti se posreći na lutriji.
Ali bez veze, sreće ili novaca... u nogometu zapravo malo vrijediš.
Hm, zvuči nekako poznato? Pa da, tako zapravo u grubo funkcionira svijet danas...Zato nije ni čudno kada kažu da je nogomet najvažnija sporedna stvar. I uvijek sam se pitala što to znači... a sada razumijem da to znači igra života u malom ili sažetom obliku.
Gdje na vidjelo izlazi čovjekova potreba za igrom, kojoj se onda puno toga prilagođava...
Tako će središte Beča (poznati Ring) biti zatvoren za promet, podzemna linija je produžena do stadiona već od početka svibnja, dio ugostitelja je već podigao cijene, na autima se mogu vidjeti posebne zastavice zemalja sudionica, u trgovinama pive spremno čekaju (ja kao ljubitelj vina očito moram čekati neko drugo vrijeme gdje će se neki sport vezati uz taj napitak) i sve spremno čeka... za veliki okršaj.
Ima li nešto važnije na ovom svijetu? Možda i ima, ali čovjek se pravi, barem tih sati i pol, da nema...
Homo ludens (čovjek koji se igra) na djelu, pa da ne upadnem u zamke proučavatelja ovog fenomena (koji se očito kao i vjera ne može dokazati) i ne pokušam preko nogometa dokazati i Božju opstojnost, jednostavno ću povjerovati da je to sve stvarnost, barem na kratko.
I zdušno navijati za nače dečke i konačno jednog izbornika koji nije prepotentan komedijaš ili tipičan hrvatski nogometni bahatnik, već dečko koji osim u nogama, ima nešto i u glavi, gitaru u ruci i osmjeh na licu...
Ajmo dečki... svi smo uz vas.
UPDATE:
Zaboravih spomenuti plakate koji svi od reda pronalaze neku vezu s Prvenstvom... od prehrambenih proizvoda, tekstilne industrije, komunikacija, do kulturnih sadržaja, što mi je posebno simpatično. Tako sam na jednom plakatu vidjela natpis, nešto u stilu Opernball ili Fußball?
A vidim da i u Hrvatskoj spajaju operu sa nogometom, jer je navodno za oboje specifična pobjeda. Za nogomet mi je jasno, ali o kojoj pobjedi je u operi je riječ? Možda onoj između dobra i zla... ah, čovjek stvarno uz nogomet može kontemplirati danima, zar ne?
Ovo za cijene karata sam pročitala na nekom hrvatskom portalu, a pouzdano znam da su se karte u Beču za ovu prvu utakmicu prodavale i po 300 Eura komad. Ne kužim te porive, ali možda mi netko objasni u komentarima...
Post je objavljen 03.06.2008. u 09:23 sati.