Dan je počeo sretnim toplim buđenjem. Nisam morala ustati u 6.30 ni ići na fax. Sunce je toplo milovalo prozore i baš sam imala osjećaj da će biti dobar dan. Osjećaj me nije iznevjerio. Na vrata je pokucala moja najdraža Ruskinja i već smo se s vrata zapičale. Predugo se nismo vidjele. Nekoliko minuta poslije podneva stigle smo do mog najdražeg bića na svijetu. Dan je upravo poprimio sve divne šarene nijanse. Krenuli smo prema Ribnjacima. Raspoloženje je bilo na visini i nekako smo svi u sebi molili da sve bude dobro. Odahnuli smo već pri ulasku na parking. Puuuuuno automobila. Ostalo nam je mjesto na suncu. Neodoljivo nas je mamio miris roštilja pa smo žurili prema centru događanja. Dočekalo nas je puno ruku, puno osmijeha i jedan dragi glasan zagrljaj iz Amsterdama. Svijet je unatoč svoj svojoj bijedi bio savršen. Na jednom se mjestu okupilo toliko dobrih ljudi različitih profila (od dječice do bikera) koje je spajala samo jedna stvar: osmijeh djece kojima smo potrebni. Za sve to kapu skidam organizatorima, najviše jednom iznad ljudskih granica ustrajnom i snažnom čovjeku. Tata Tomislav je vrhunski obavio ogroman posao. Tom čovjeku ide moje najiskrenije divljenje. I ne samo njemu, i njegovoj drugoj polovici. Mogli ste od prvog dana postupiti sebično, onako kako bi postupilo bar 80% ljudi. Mogli ste imati 1000 puta "lakši" život iz perspektive sebičnih. Vi ste odabrali Anjin osmijeh, odabrali ste borbu i time spadate u šačicu divnih ljudi zbog kojih vrijedi hodati zemljom. Predivna ste obitelj koja prolazi borbe, ratove, uspone i padove, ali vi se uvijek dižete. Pravi ste uzor obiteljima. Neizmjerno sam zahvalna što mogu biti dio vaših života.
Dan je veselo prolazio uz smijeh djece, mađioničara, animatora, glazbu, sunce i šetnjice. Uživala sam u svakoj minuti. Iza kulisa je bilo razgovora i o teškim temama, ali nekako smo ih brzo gurnuli pod tepih da uživamo u predivnom danu. Izvlačit ćemo ih sutra. Borit ćemo se sutra. Danas je jedna velika bitka izvojevana, a Anjin umoran, ali iskreno predivan osmijeh je rekao da se sve isplatilo. Staklenke su se punile novčanicama, naša lica osmjesima i koža crvenilom od sunca. :)
Polako je stizao kraj. Pozdravili smo se s timom, zagrlili Marija, odvezli na odredište naše dobro dijete :D Dan je završio tortom od jagoda, kupkom i usnivanjem pored najvećeg blaga na svijetu. Bio je uistinu predivan ispunjen dan, a ja sam se još jednom uvjerila da sam sretnica. Poznajem i volim najbolje ljude na svijetu, a mislim da i oni mene malčice vole.. :) i život je unatoč svoj težini, svoj gorčini lijep. Zbog svih njih. Hvala vam..
Post je objavljen 03.06.2008. u 08:15 sati.