Surfajući internetom, nedavno sam čitala brojne dječje izjave o raznim temama; zanimljive, duhovite i iskrene – onako kako to obično biva izrečeno kad su djeca u pitanju. S obzirom na to da je zavladala nogometna epidemija (toliko da već patim od vizualnih halucinacija - posvuda mi se priviđa Slaven Bilić; čak i kad mi je televizor isključen – vidim ga kako se smiješi s ekrana), zanimljiva mi je bila jedna dječja definicija koja objedinjuje dvije ljubavi:
Prvo moraš naći nekog tko voli iste stvari kao i ti. Ako na primjer ti voliš nogomet, onda se i njoj mora sviđati to da ti voliš nogomet i onda ti donosi čips i pivo.
Tako to izgleda iz dječje perspektive. Simpatično, zar ne? I koliko god nam se činilo pojednostavljeno (jer, mi bismo sigurno još mogli dodati i nekoliko onih "ali"), dijete je u svojoj iskrenosti izreklo istinu.
To što bismo mi mogli dodavati nijanse i navoditi iznimke, ne umanjuje točnost spomenute izjave koja samo slikovito opisuje činjenicu da slične osobnosti, stavovi, zajednički interesi, pogledi na svijet... čine temelj ljubavi.
To ne znači da ne postoje i neke razlike koje se mogu i trebaju prevladati, ali teško će me netko uvjeriti u to da se suprotnosti privlače, odnosno da takva privlačnost može dugoročno opstati.
Naravno, vrlo je važno i o kakvim se razlikama radi. Činjenica da on voli nogomet, a ona brazilske sapunice – nije znak nepomirljivosti dvaju različitih svjetova (osobito ako spomenemo spretne brazilske nogometaše).
Nepremostive se razlike ipak kriju u nekim drugim, mnogo važnijim segmentima života (ipak je nogomet najvažnija – sporedna – stvar na svijetu).
Iako sam zapravo htjela pisati o jednoj sasvim drugoj temi, "putem" sam se potpuno preusmjerila... Da sad ne zapetljavam stvari, postavlja se pitanje o tim razlikama.
Osim što ne vjerujem da u ljubavnom zajedništvu mogu opstati dvije potpuno (i u svemu) različite osobe, rekla bih da katkad i jedna jedina razlika (dovoljno velika i važna) može biti kamen pravi smutnje velike.
Što mislite, je li to tako? Da, znam, sad će neki reći – nema toga što ljubav ne može pobijediti. I ja sam tako mislila. Nisam više uvjerena u to. Izgleda da s vremena na vrijeme činim neki svoj ispravak netočnog navoda.
Post je objavljen 02.06.2008. u 17:10 sati.