Ušlo nam u subotu krdo krava u dvorište jer nismo zatvorili lesu. Zaboravili smo na to nakon povratka iz dućana, obilaska legla tornjaka i kaparenja janjca kojeg bumo veselo okretali na ražnju idući vikend. Suseda je za kravama trčala ko luda, a ja sam uzela neku batinu koju sam prvu našla pod kolnicom i krenula pomoć. Krave trče, skaču, hiću se zadnjim nogama i zbunjeno muču.
Suseda trči s jedne strane, ja ih dočekujem na drugoj. Nije ti baš svejedno kad vidiš tu gomilu s rogovima kad ti juri u susret. Batina u ruci mi i nije neka obrana.
- D. daj nam pomogni. Što si se ukipio? – vičem mužiču koji stoji uz kuću.
- Si luda. Pa to je veće od mene. To su neki lavovi s rogovima. Mene je strah. – nekako mi odgovara i ni makac.
- Ajde!!! – viče suseda s lijeva.
- Ajde!!! – vičem ja s desna.
Krave nikak ne mogu povezat kaj hoćemo od njih i zakaj ih naganjamo.
Osjetim kak mi se znoj slijeva niz leđa.
- Ajde!!! – viče susjeda i maše bičem.
- Ajde!!! – vičem ja i mašem batinom.
Konačno.
Shvatile su da moraju van na cestu...Bemti miša. Bemti krave...
Post je objavljen 02.06.2008. u 13:26 sati.