Nije dovoljno željeti dobro. Treba to i raditi. Onog dana kada sam rekao Bogu "može", ja sam se odlučio za to dobro, a ne mogu reći da je dovoljno dobrog došlo od mene. I sam nekad ne znam je sam li glup ili nesposoban kad ne iskoristim priliku.
Mislim da me u životu ništa ne čini toliko ponosnim na sebe kao kad poslušam Boga i desi se nešto super iz toga. Jedno vrijeme me zbunjivao stih:
Lk 17:10
Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: "Sluge smo beskorisne!"
Ja vjerujem da je Isus samo htio reći da si ne zabrijavamo da smo mi zaslužni za to što se desilo. Možda jesam beskoristan sluga, ali sam jako sretan i zadovoljan kad odradim što mi se kaže.
Znam da je nekad to teško i ili Ga ne čujem ili ne slušam, ali tu dolazi na scenu stav srca. Jako je važno da sam ja usmjeren prema Bogu svaki dan, što više (idealno bi bilo uvijek...). Dan u kojem mi je mi Bog okupira najveći dio misli ili najveći dio vremena je često jako blagoslovljen dan. Isto kao što se poslije dobrog treninga osjećam nabildano ili nabrijano, tako i nakon jednog dobrog iskustva s Bogom sam, pa... nabrijan.
To se možda ne vidi uvijek izvana, ali ne da u meni nešto gori, nego eksplodira u meni želja da imam više nečega s Bogom. Bilo čega! I dokle god je tako, znam da sam barem donekle koristan Bogu i da će moje iskustvo s njim ići naprijed, nekako.
Post je objavljen 09.06.2008. u 23:43 sati.