Pregled posta

Samostanske priče: Kako pregoriti na poslu bez suvišnih zašto

Jedan mladi redovnik bi zavjetovan u samostan. Kako bi prilično upoznati se sa situacijom i običajima što vladaše kao i sa svime što od njega se očekuje, u početku bi dodijeljen za pripomoć ostalih redovnika ter mu ovi dadnu zadatak proučavati stare zakone, propovijedi i običaje i to tako da ih kopira i za svoju stariju braću po halji redovničkoj pripremi.
Prođe neko vrijeme, a mladi zavjetnik primijeti kako starija braća uvijek, ama baš uvijek, prepisuju iz kopija a ne iz originalnih svitaka što bijahu pohranjeni u knjižnici samostanskoj. To ga zainteresira, ter se predano na čitanje i proučavanje spisa starih ali originalnih dadne iz kojih tada stane prepisivati svaku novu narudžbu koju mu braća po halji redovničkoj naruče.
Motrio na njegov rad glavar samostana i to mu bi drago.
„Napokon netko tko poštuje zavjet redovnički i trudbenost istinsku podržava čineći naša djela onakvima kakva bi trebala biti ali kakva ponekad i nisu.“ mišljaše glavar, ter nastavljao sa promišljanjem:
„Ali zašto zavjetnik nepotrebno vrijeme dangubi u arhivi boraveći mjesto da ga na prepisivanje korisno usmjeri i tako učinkovitost svoju Njemu na slavu usavršava?“
„Ali brate, prvi među nama,“ odgovori mu zavjetnik mladi „na način moj to možda uistinu i ponešto dulje traje ali kako nama smrtnicima griješiti svojstveno jest, najbolje se osloniti na original jer i prva među kopijama možda u ponečemu različita jest od onoga što utemeljitelj naš na pergamentu onomad zapiše. Propust uvijek moguć je, a ovako, bude li i propusta, on će uvijek ispravljen biti jer ću i ja ali i nasljednici moji raditi na slavu Onom tko nas stvori i kome smjerno se zavjetovasmo.“
Prostruji iznenada prioru u glavi munja, ter zahvali Onom što mu takvog brata u samostan posla, mladog al’ mudrog. Glavešina tad kaza:
„Stoljećima prepisivasmo s kopija a ti si to dobro primijetio." i zaputi se dolje u mračne ćelije podrumske gdje arhiva bi smještena i gdje u sefu zaključanom spisi pohranjeni jesu.
Sati su prolazili, a nitko ne vidje starog glavešinu da iz podruma izlazi. A mladi redovnik revno čekaše, ter naposljetku ode potražiti glavešinu starog dolje u podrum mračni. Kad pohodi tamo vidje ga kako udara glavom o zid i kuka:
„Promaklo nam 'R' ! Promaklo nam 'R' ! Promaklo nam 'R' !"
Prednji dio glave priora bi krvav. Krvca mu se niz lice slijeva, a on nekontrolirano plače. Vidjevši prizor taj mladi zavjetnik smjerno zapita glavešinu starog:
„Oče, što je to tako loše da plačete i krvcu svoju prolijevate?"
A prior mu na to škripavim i glasom prepuklim od bola odgovori:
„U početku bijaše riječ, ali ona bi ... Celebrate." što u prijevodu slavlje, a ne celibat znači.

I tu počinje novela primjerena današnjem vremenu i posvećena svima koji pregaraju na poslu, sve da ih poduči ili možda oduči kako pregoriti na poslu bez suvišnih zašto.



Jeste li se ikad pitali koliko i kakvi sve načini postoje za uspjeti na poslu i profesiji? Osnovne pretpostavke karijere su znanje i sposobnost, ali ... Ponekad to nije dovoljno, pogotovo ako vam je šefica žena.
„Kud’ baš meni da se takvo što dogodi?“ razmišljao je Kamilo dok se vraćao kući. „Umjesto zasluženog promaknuća doveli onu i postavili mi je za šefa!“

Dragi čitatelji, u današnje vrijeme globalizacije ponekad se sa razlogom, ali i bez njega, donose svakakve odluke. Zato je katkad napredovanje teško tražiti u sredini gdje ste postigli uspjeh, ali se zato ono postiže promijenite li sredinu i potražite neki drugi posao. A baš to je Monika napravila i u tome je uspjela.

Postoje teorije kako su muškarci doplovili sa Marsa, a žene sletjele sa Venere. Uistinu, možda to i jest tako, jer ruku na srce, muškarci razmišljaju potpuno drugačije od žena. Recimo, dok muškarci jednostavno i otvoreno kažu što misle, žene o svemu imaju skriveno mišljenje. Kada recimo vele 'žao mi je' govore 'teško tebi'. Ili kada kažu 'treba mi' ciljaju na 'ja hoću'. A kada vam na poslovnom sastanku predlože 'razgovarajmo' to zapravo znači 'slušaj što ti govorim'. A da ne kažem kad šefica muškarcu dade odriješene ruke, a u biti sprema se sve to kasnije naplati sa kamatama i sve okrenuti u svoju korist. Ipak, ženama se mora priznati kako su prirodne njegovateljice koje rješavaju probleme bez obzira koliko ponekad u tome znaju biti drske, nametljive i ambiciozne. A Monika bi baš takva.

„Fino, sad kad sam dospjela tamo gdje sam ciljala moram se afirmirati tako da nekog nagazim. A Kamilo je za to idealna osoba, jer sam na položaju koga je on želieo.“ razmišlja dok ulazi u ured da bi potom kratko digla telefonsku slušalicu, okrenula devet, pa sigurnim glasom hineći ljubaznost rekla sekretarici:
„Ivka, molim vas pozovite gospodina Kamila.“

„Hmmm, došlo vrijeme diplomacije. Nema veze, samo hladno. Usredotoči se na posao, ne daj se isprovocirati i sve će biti u redu. Pravi se da slušaš, ali diplomatski tjeraj svoje.“ reče sebi Kamilo dobivši poruku od sekretarice da se javi novoj direktorici.

I tako započne mnogima znana igra mačke i miša, ali mi na nju ovdje nećemo riječi dangubiti. Mjesto toga pozabavit' ćemo se nečim što se odvijalo skriveno duboko u pozadini igre i za što nitko prije, do vas dragi moji i vjerni čitatelji i još draže obožavateljice ovih novela o strastima života, nikada ama baš nikada saznao nije, iako je to možda poneko i naslućivao. Monika je ganjala karijeru i kada ju je napokon uhvatila našla se sama i usamljena. Imala je ona sve, pardon, gotovo sve, sve osim muškarca sa kojim bi dijelila osjećaje i intimu, pa je možda baš i upravo zato bila takva rospija.

Kao porodični čovjek Kamilo je proživljavao jedno neobično iskustvo.
„Za popizditi.“ nakon čega bi u sebi opsovao ne mogavši se na drugačiji način ispucati.
Bez obzira što ga je terorizirala i u svojoj okrutnosti nije prezala da uvijek i pred svima naglasi ili pokaže kako je ona šef, Monika mu se sviđala. Nije ona bila nešto posebno, ali na neki neobičan i tajanstven način iskazivala je seksipil koji je Kamilu slao neskrivenu poruku:
„Tu sam i čekam te da me uzmeš. Iako sam se tko zna kako uspinjala nisam laka roba i zato se moraš dobro potruditi kako bi otključao moje dvore.“
Svako jutro kada bi se probudio ili uvečer kada bi buljio u televizor besciljno tumarajući daljinskim uzduž i poprijeko mnogobrojnih TV kanala, Kamilu se ukazivala Monika. Vidio ju je tu, pred sobom. U prozirnom svilenom kombineu ispod koga se šepurilo donje rublje baš onakvo kakvo naviše u žena voli i kakvo ponekad, prigodno kupuje supruzi. Vidio je njene plave oči i kosu koja pada preko njenih grudi i niz obnažena ramena. Vidio je kako joj gaćice otkrivaju bokove i ističu pupak više otkrivajući no skrivajući tajanstveno carstvo koje čeka da uzme svoj danak.
„Pri samoj pomisli na to mi se diže.“ razmišljao je i pri tome još jače grli suprugu koja se sklupčana uz njega zavalila na trosjed dok zajedno gledaju neki film. Da, Monikino međunožje ga je čekalo, čekalo je njega ili kako bi to izravnije rekli, čekalo je na njegov kurac.
„Draga, idemo se maziti.“ šapnuo bi tad supruzi pozivajući je u krevet na ljubavne igre.

I dok se u kuloarima firme šuškalo o ratu između Monike i Kamila, njihove tajne strasti, ne znajući jedna za drugu plovile su eterom međusobno se dozivajući i tražeći jedna drugu. Monika je na sastancima krajičkom oka potajice promatrala Kamila, dok je on sanjao o Monici i njenim čarima skrivenim ispod sivog ili crnog odijela kakvoga danas u uredima svih velikih kompanija nose poslovne žene što plove putem uspjeha. I onda, kao u nekom filmu, jedne noći dogodi se novela.

Novi Generalni je po napucima dobivenim iz centrale odlučio netom kupljenu Tvrtku uključiti u sustav druženja za razvijanje međuljudskih odnosa koga njeguje Korporacija. Zato je za sve novopostavljene direktore i podređene im šefove koji kod starog gazde direktori bili, organizirao ono što nazivamo team building. Red poslovnih predavanja držali su angažirani vanjski predavači, a direktori i šefovi držali su prezentacije svojih poslovnih planova. Sve se je to izmjenjivao sa igrama koje su završavale cjelodnevnim raftingom.

I tako se posljednjeg dana sa kacigama na glavi, pojasevima na plećima i veslima u ru,ci, u istom čamcu, jedno nasuprot drug nađu Monika i Kamilo. Veslali su oni marljivo prema uputama koje su dobili od voditelja grupe i ponekad se onako, ovlaš, pogledavali. Kamilo u nju a Monika u njega da bi se uvečer opet našli za istim stolom na večeri. Kako su oboje bili otprilike istih godina, kad započne muzika, oni ostanu sami.

Suočeni sa novom situacijom počnu oni hiniti ljubaznost i razgovarati o raznim stvarima. U početku to bi usiljeno da bi kasnije, što pod utjecajem pića, a što zbog duša koje se u toj razmjeni zbliže, usiljenost prešla u ugodnu opuštenost. Pa se na kraju Kamilova ruka nađe u njenoj ruci, a Monikono koljeno dodirivalo je njegovo. A kada primijete da nitko na njih pozornost ne obraća, Monika pozove Kamila da mu k’o bajagi neke spise dadne, al' mjesto njih Kamilo je u njenoj hotelskoj sobi proučavao njene obline štono ih je stalno sanjao i pred očima svojim imao. I baš kao u njegovim vizijama, sa Monike sklizne onaj prozirni kombine od svile. Monika je ronila njegovim tijelom i igrala se dlačicama na njegovim prsima. A on ju je ljubio između nogu i jezikom pozdravljao njeno moćno carstvo. Monika je stenjala od zadovoljstva i igrala se njegovim kuglicama, a vrškom jezika peckala je malu ćelavu glavicu. U jednom trenutku Monika se okrene, pritisne Kamila na dolje i sjedne u sedlo. Jahala je sve dok nije vidjela zvjezdice i osjetila kako joj se one rasprskavaju u utrobi i ispiru je užitkom i slašću.

Kasnije, dok su opušteno jedno uz drugo ležali u krevetu i gledali zvijezde u otvorenom prozoru kroz koji dopire ugodna svježina obližnjih proplanaka i mirisne šume, odjednom se Kamilu opet digne ista želja, a i Monika se uzbudi osjetivši u rukama joystick sreće.
„Okreni se da te naguzim.“ kratko reče Kamilo a Monika sveudilj i sa zadovoljstvom posluša i preda se slasti i strasti.
I da ne duljim s onim što po svoj prilici znate i obožavate, Kamilo je opet ulazio dok se Monika povijala i stenjala sve dok je opet ne obuzmu zvjezdice i vodoskok što slijeva se niz njene vodopade. Kamilo od sreće zajeca i nakon toga zadovoljno klone.

Nije prošlo dugo od tog događaja, a Kamilo dade otkaz što začudi sve, ali ne i Moniku.
„Odlazim na novi posao. Ponudili su mi direktorsko mjesto.“ rekao je na oproštajnom sastanku Generalnom.
„Drago mi je zbog vas.“ reče mu je ovaj i srdačno stisne ruku dodavši:
„Ne zaboravite mi dostaviti onaj elaborat koga ste obećali: 'Kako zamišljate razvoj svog sektora u sljedećih nekoliko godina'.“



„A što se potom zbilo između Kamila i Monike?" pitate se vi. Umjesto objašnjenja smjernih evo vam jedne njihove sms dopiske iz vremena poslije ove novele.

Poslano:
Dobro jutro. Sto se radi? Pusa
Primljeno:
Jutro, kava itd pusa

Poslano:
Prvu vec popio. Sada pijem drugu. Koji broj pidzame nosis: s, m, ...?
Primljeno:
M nemoj nista kupovati dok ne dodjem

Poslano:
Ok ali znas da ti uvijek kupim dobru stvar. Ako nadjem moze li?
Primljeno:
Moze ali spavat cemo goli

Poslano:
Necemo spavati vec se jebavati.
Primljeno:


Poslano:






(gotovo)




Post je objavljen 02.06.2008. u 12:35 sati.