Ljepoga subotnjega ranoga posljepodneva nakon naručivanja pizze i otvaranja vrata radi prozračenja kuće, ja izlazim iz wc i čukem neartikulirane zvukove ispod stola za blagovanje.
Pognuvši glavu ugledam ofucanu svraku bez repa kako sjedi na rubu stolice. Pođem je tjerat prema vratima a koza (tj svraka) se sakrije iza ormara, i kad je napokon dotjeram do vrata zabije se u staklo i pobjegne na drugi kraj kuće. Nakon još 5 min naganjanja ona obavi nuždu na sred kuće i čak ni ne obriše guzicu! A onda je brutalno istjeram uz njezine uzvike protesta [Svraaaa! Svraaaa!] kroz vrata iz terase u vrt u kojem je stajao mačak (nadam se da je pojeo prokletu pticu)
Kasnije tokom obitavanja pred Melinom, sjedimo u miru na podu i konzumiramo kjupekiće i bambus kad odjednom pored nas pođe prolazit procesija od 600 ljudi među kojima su bili ljudi s tranzistorima, ljudi u crnom i ljudi u jos mnogo drugih boja, nekoliko fratara, nekoliko par dominikanaca i jos neki 3 red, sestre Marije Terezije, braća mog susjeda itd. ja ih pristojno sve pozdravljam sa hvaljen Isus Nazarećanin, a obični puk mi ne odgovara, samo par glavara svećeničkih, nakon toga Karla i ja počinjemo moliti i citirati djelove Svete Knjige i Misnog slavlja, pričem meni Tujmer reče govoreći (citat uzet iz sedamnajste poslanice Tujmera meni te večeri) "Gle Barišić!" ja odvratim "Nije li Barišić s djevojkom", a on mi reče "Uistinu, uistinu kažem ti dolazi Barišić" I bijaše tako.
Nakon što je i on došao on i Brancek i Tujmer i ja smo skočili na čile noge i započeli igru cirkularnog šaketanja, cilj je da osobu do sebe udarite što jače u rame. Nakon nekog vremena ugledaše nas neke djevojke i počiniše gestu koju neočekivasmo, upitaše nas mogu li se pridružiti igriali danjih ne udaramo jako, mi se složimo na što djevojka učini nešto što BiH očekivao samo od Stvorenja iz džepa izvadi bokser sa spajkovima na što mi odbismo da prisustvuje u igri. Nakon toga Tujmer i ja, odošmo nužditi iza neke zgrade u tamu, usred nuždenja ja osjetih val tekućine kako me obljeva, a on pomisliše da sam ga ja popišao po nozi, našto se mi okrenusmo i vidimo nekog idiota kako se ceri nakon što je na nas istresao cio sadržaj do vrha pune kante vode (ruka ruku mije, kanta obadvije)! Nakon brojnih psovki, povika i prijetnji da ćemo mu Gašija zvat i da ćemo mu zvonit na haustor dok ne iskrvari odošmo natrag do Melina jer se on kukavičjom gestom povukao u svoje odaje. Ostatak večeri nam je Brancek prevodio fraze na Mađarski, a mi se ubijali od smijeha i udarali u ramena!
Nakon svih tih neobičnih događaja pomislih da mi Bog želi poslat poruku, a nema više na računu za običan SMS ili MMS.
Post je objavljen 02.06.2008. u 11:26 sati.