Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kowalskii

Marketing

Starke sa okusom Coca-cole


Preskočio sam jedan dan u pisanju svog bloga. Mislio sam da ste zaslužili da se odmorite,bar malo za vikend. Ionako me čitaju domaćice i tajnice u pauzama tipkanja poslovnih dopisa...

Internet je zlo. Internet je nastao da bi se pornografija mogla širit. I tu prestaje sve pozitivno vezano uz njega. Tako primjerice internet sa sobom nosi i hrpu popularnih servisa, od kojih je jedan i ovaj na kojemu upravo čitate moje genijalne umotvorine. Ali s obzirom da se sve više ide na to da internet „spaja“ ljude (zamislite apsurda-čim vidite da vam se susjed ili frend iz srednje škole pojavio online,odmah mu se javljate-jer ga dugo niste vidjeli. A dok ste bili u gradu ranije tog dana, nije vam palo na pamet pozvati ga na pivo.).

Ne znam kako točno ide ona priča iz Biblije,ali pokušat ću se prisjetiti. I reče Bog nek bude svjetlo,i bi svjetlo. I tako 6 dana Bog radio svakakve pizdarije, da bi se 7 dan odmarao. E da se bar odmarao...ali nije mu vrag dao mira, pa je 7. dan stvorio fejsbuk, majspejs i komarce. Sve beskorisne nametnike na ovoj zemlji.

Danas više ne postojite ako niste na spejsu ili fejsu. Ono,nema vas. Matica rođeni h i umrlih više nisu relevantni izvori, sad odete online i provjerite zadnju promjenu statusa. Ako je bila prije više od 12 sati,onda ste na godišnjem odmoru. Ako je bila prekjučer, otela vas je Al' Quaida, a ako je, ne daj Bože,bila „last month“,onda ste i službeno mrtvi. Ali ne samo da se po statusu određuje jeste li živi ili ne-vaši prijatelji su postali uvredljivi ako ne gledate sve te pizdarijice koje vam oni šalju, sve te slikice, klipove sa jubitoa,razne forvarduše tipa-ako ovo ne pošaljete svim svojim prijateljima, susjedinom psu će ispasti zubi i imat ćete 200 godina nesreće (e lutko moja,da meni netko obeća da ću živjeti 200 godina,pa makar i nesretno,poslao bih što god hoće i svojim prijateljima i neprijateljima,dvaput!).

Razgovor koji me zapanjio se naravno dogodio u vlaku. Dva brata su pola sata žustro raspravljali o nekim slikama sa neta. Jedan je bio ljut što mu ovaj drugi nije pokazao te slike, da se i on divi ljepoti...nečega. To bi možda i bilo razumljivo da slučajno ne znam da dečki imaju zajednički komp i da su im sobe jedna do druge!!! Jebote,stvarno se sve pretvara u onaj vic: „Dragi sine,pišemo ti ovaj mail da te obavijestimo da smo dobro. Sestra ti je također dobro, više ju ne muči zadaća iz matematike. Želimo te obavijestiti i da je večera gotova, pa možeš doći dolje i večerati s nama.Ruke možeš oprati u kupaonici,koja će biti slobodna za 5 do 7 minuta. Potpis-tvoji roditelji“.

Mislim da neću više filozofirati-dosta vam je za danas. Imam još nekoliko stvari za reći, ali ih čuvam za drugi puta. Neću valjda sve odmah ispucati...

Osobne poruke za kraj? Šta je, navukli ste se na to,ha? Pa dobro...here goes nothing.
Bio sam kod wedrana, pokupio sam neku glazbu za malo obrazovanja u ovo teško vrijeme. Istovremeno sam i poslušao njegov novi band, koji je trenutno u studiju i snima. Stari, svaka čast, ovo je najbolje što si do sada radio.
Danas sam i preživio dva pokušaja atentata-prvi puta je to bilo prstom u oko, drugi puta me pokušala ubiti coca colom. Ne bocom, nego sokom. Valjda je mislila da sam od šećera, jer sam tako slatki,pa da ću se rastopiti. Sori lutko, ali mene su učili da metal najlakše mijenja oblik pod utjecajem temperature. A temperature nema, bar dok me netko ne zapali.

Pies: rekao sam većini svojih prijatelja da je čitanje mog bloga obavezno štivo. I počet ću vam pisat minuse i pluseve za svaki post. I ne samo da hoću da čitate,nego i hoću da komentirate. Dosta mi više kojekakvih Ana Karenjinih i ostalih ishlapjelih pacijentica koje ostavljaju svoje nesuvisle točkice. Fala.


Uz čitanje slušati: Disarmonia Mundi – nihilistic overdrive


Post je objavljen 02.06.2008. u 02:42 sati.