Jesam ti to rekao? Ma jesam, govorim ti to skoro svake subote kad ti napišem poruku. Onako pripit. Tebi i još jednoj iz Kutjeva. Prijateljice. Volim te jako. Taj sam sistem razvio da ne napišem nekome nešto zbog čega ću žaliti kad se otrijeznim. Taj neki osjećaj prisnosti podijelim s vama umjesto sa krivom osobom....
Treba prijateljima govoriti da ih volite, da ne bi slučajno umrli, a da oni to od vas nisu čuli. I nikad nije dovoljno puta izrečeno. Nikad.
I treba biti sretan kad prijateljima ide dobro. To je ko da meni ide dobro.
I tak, ti se udaješ? Nije moglo bolje? Ajd, neka ti bude.... Zaslužila si. Prošla si puno toga....
Posebna si. Uvijek si bila. I uvijek si odskakala od posječnosti. I neka si. I ja sam.
Bila si uz mene kad nitko nije. Bilo je i toga. Kad nitko drugi nije mogao. Pa kako da te onda ne volim? Pa kako da se ljutim na tvoje mušice? E, baš ne ću!! Jer znam da ćeš opet biti tu ako budem trebao.
Hvala. Luv J.
Post je objavljen 01.06.2008. u 22:18 sati.