Marketing
nedjelja
E sad sam spremna i krčmu otvorit. Birtiju.
Jerbo smo proslavili rođenadane i to na kućici i to smo postavili sve moguće stolove koje smo imali. I sjedim ja tako, čekam goste s poklonima i cvijećem, sve spremno za njih pa se nekako, pijuckajuć kavicu, pomislim : vidi ti ovo, pa mi možemo birtiju otvorit. Krčmu. Ja bi bila konobarica, a Muškarac kuhar. Pa ako dobijem otkaz, selim na kućicu i prelazim u ugostitelje. Krčmarica ću bit.
Zatim su došli prvi gosti, pak sam morala prekinut planiranje moje i Muškarćeve budućnosti , koja će se realizirat u slučaju da u sadašnjosti dobijemo otkaze, budući da smo umorni ljudi te na poslu spavamo. Vučemo se. Grizemo i ujedamo. Gunđamo. Sikćemo. Idu nam svi na živce a posao ponajviše. Tako se ponašamo.
I da. di sam ono stala. Došli su prvi gosti i donijeli dava vrtna patuljka kao poklon. Vrtne patuljke koji pjevaju. Pak sam skoro pala u nesvijest jerbo mi vrtni patuljci baš nisu bili prvi (a ni zadnji) na listi onoga što želim. Mislim, mogli su mi kaput kupit, znaju da sam gola i bosa, ne mogu vrtne patuljke obuć na sebe. 
Ondak sam malo pogledala oko sebe, rekla sama sebi, čuj kućica ti se ionak pretvorila u dječji vrtić, pak ti vrtni patuljci neće smetat imiđu. Kućice mislim. Jer baš dobro pašu u taj stil koji sam neželjeno dobila kupujuć lažljive boje. Kupujuć oker žutu i oker bijelu na primjer.
No da ne duljim. Ostali su gosti nastavili s provokacijama.
Na primjer kupilo mi knjigu "žene u najboljim godinama". Zatim donijelo tortu na kojoj je VELIKIM slovima bio ispisan broj. I tako je to išlo. Svaki novi gost - novi udarac mom egu. Koji taji godine ko zmija noge.
Kad me pitaju kad sam rođena ja promumljam nešto. I nebi me dobio da to kažem jasno i glasno nikad!! Mislim da se to zove taština.
I sad dobiješ tortu na kojoj BIJELOM kremom , VRLO UOČLJIVO piše broj!! Kad sam prigovorila, reklo mi da je to broj kuće, onda sam se smirlila pa je nekako dalje išlo. Mislim dopustila sam tim gostima da ostanu. Inače bi ih bila protjerala.
Onda smo jeli i tako. Teklo je, gosti mi bili zadovoljni a ja sam lagano mrtva. Od umora. No napokon sve je gotovo i tako je to. Do iduće godine, do idučeg rođendana.
Kojeg mislim prespavat.
Ali sam ja sve svoje goste zeznula. Jer meni rođendan još uoće nije, nego smo kao tako nešto slavili a poklone sam rekla da smatram uvertirom i da čekam da mi se pravi donesu na dan na koji treba!
Pak sam im tako vratila za provociranje gore opisano.
Oni će meni vrtne patuljke...
Post je objavljen 01.06.2008. u 21:41 sati.