Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/amy666

Marketing

The Jetset Life Is Gonna Kill You

Znam da ne bih smjela, ali ipak volim kad mi se povremeno uvučeš pod kožu. Trzaji vrtoglavica adrenalin. Nije loše, zar ne? I uvijek si tamo, u najskrivenijem kutku, nikako nježan, nikako spor. Baš ono što mi treba. Najbolji si ljubavnik u mojoj glavi. Želiš mi raditi sve ono što ja želim da mi radiš. Na javi ti to nikako ne bi pošlo za rukom. Nitko ne ulazi tko duboko. Duboko u podsvjest da bi znao. Jer nikako ne možeš željeti raditi sve ono što ja želim da mi radiš. Nikad ti neću reći. A to je tako očito, tako jednostavno i primitivno. Domina želi biti dominirana. Ali teško se silazi s trona. Samo zato jer se teško vratiti natrag.

Gaze into her killing jar
I'd sometimes stare for hours
She even poked the holes so I can breathe
She bought the last line
I'm just the worst kind
Of guy to argue
With what you might find
And for the last night I li.
Could I lie with you?


I da, priznajem, željela bih da si ti 'onaj netko' tko mi služi za igru. Doduše, relativno opasnu, ali ipak igru. Da te mogu izvaditi kada mi to odgovara (jer nikada nisam ni pristajala na drugačije uvjete) i da m enapokon netko može poniziti. Natjerati na nešto. Prisiliti me. Možda mi samo treba malo oduška. Malo odmora od dominiranja. Zanimljivo je kako sama sebi ne dozvoljavam popustiti, ne misliti, ne računati. Nikada neću biti slobodna jer ne mogu pustiti sve konce iz ruku. Nemam tu sposobnost. Zato me i privlačiš. Nekako se potajno nadam da je ispod meke površine skrivena velika tajna. Mračna agresivna sila koja samo treba poticaj da bude slobodna. Računam na to jer bi onda bili iznimno slični. Dovoljno suprotni da budemo isti. Privlačno, zar ne?

Alright, give up, get down
It's just the hardest part of living
Alright, she wants
It all to come down this time


Uistinu, imam potrebu ponižavati te dok ne uzvratiš. Onako kako ja želim, naravno. Ponekad imam osjećaj da bi me sputanost mogla osloboditi. Osjećaj nemoći za mene je ekstaza. Uzbuđenje. Adrenalin. Dominacija mi je previše poznata, urođena. Moja najveća mana. I da, htjela bih da si ti 'onaj netko' tko će me sputati, poniziti, prisiliti da kleknem. Ali samo pod mojim uvjetima. Samo tako i tada. Zaboraviti sve i pustiti da se iskališ. Za sve što sam ti ikada priuštila. Bilo bi apokaliptično, zar ne?

Lost in the prescription
she's got something else in mind
Check into the Hotel Bella Muerte
It gives the weak flight
It gives the blind sight
Until the cops come
Or by the last light
And for the last night I lie
Could I lie next to you?


Ipak, to se valjda nikada neće dogoditi. Moj sindrom boga je preduboko usađen da bih ikada sve ovo priznala, rekla na glas. Obrambeni mehanizam, tvornička greška, što li. A ti... Ti jednostavno previše uživaš u svojoj nemoći da si pomalo smiješan. Da, ima nešto emo u tebi... Ali nije kao u meni. Moj nagon traži uništenje. Tvoj samo miruje. Možda ćeš se nekada ohrabriti i kazniti me. Možda i poželiš učiniti mi sve što ja želim da mi učiniš. Ali hoćeš li to ikada reći, učiniti? Hm... ja bih se okladila da nećeš. Tvoje je da to potvrdiš...
(Oh, toliko sam egocentrična, znam da će mi se obiti o glavu)

Post je objavljen 01.06.2008. u 19:25 sati.