Marketing
Divna stvorenja...
Došlo je lijepo vrijeme pa je došlo i vrijeme za bicikliranje. Istina je da nemam baš neke kondicije trenutno, ali treba se prisiliti pa će svaki novi okretaj pedale biti puno lakši. Najbolja stvar u svemu tome su poznanici koje redovito srećem na svojim rutama, konji. Nekoć su me neki upozoravali da su ih ti isti konji napali pa da se držim dalje od njih, no konji sigurno nisu ti koji će bez razloga nekoga napasti, to ipak može samo čovjek. Dakle, ne bojim ih se, ali na jednom mjestu imaju psi pa taj dio ponekada zaobilazim. Jednom sam imala blizak susret s tornjacima koji su me izludili kad su počeli dolaziti s obje moje strane, no i oni su bezopasni, ali ih se nekako više bojim od konja. Tako su i danas psi počeli trčati za kotačima, jerbo sam bila na pristojnoj udaljenosti pa sam si dala oduška. Kad su mi u blizini samo zastanem i oni zastanu, ma jednako se boje oni mene kao i ja njih. No kad su psi ipak na malo većoj udaljenosti kao što su bili danas, ubacim u šprint i čujem lavež za sobom, ali se ne obazirem već idem naprijed znajući da sam u prednosti.
A konji, pogledajte fotke:
koliko ih je samo bilo unutra, potražili su bijeg sa Sunca.
I za kraj jedna tatina fotka od jučer na kojoj se vidi koliko su ljudi još uvijek okrutni prema konjima, iako ih "vole". Nekakva "zabava" u kojoj konji moraju povlačiti drva, takvo nešto nisam htjela gledati.
"Al' 'ko će sada našeg vranca šorom jahati
'ko li će ga sad na kirvaj cvijećem kititi
ako ga na sajmu otac prisretne
star je pa se bojim da mu srce ne pukne."
Post je objavljen 01.06.2008. u 22:05 sati.