Zračno-desantne i padobranske postrojbe u 2. Svjetskom ratu
Kada je 1930. jedan sovjetski vojni komentator zadivljen, ustrojem prvih sovjetskih padobranskih postrojbi, zapisao: 'Padobran više nije samo pojas za spašavanje pilota, on je napadačko sredstvo budućnosti …', dakako da je taj optimizam i oduševljenje bio priroda posljedica koje uvijek prate neke novine i neiskustva. Tijekom slijedećih pet godina Sovjeti su, kao pioniri u padobranskim postrojbama, jedini od svih tadašnjih vojski obučavali i eksperimentirali s padobrancima. Tako su već 1935. godine u blizini Kijeva Sovjeti održali padobranske manevre za vojne promatrače iz mnogih tadašnjih zemalja. Pred zbunjene strane vojne stručnjake spustilo se 1000 vojnika CA s potpunom opremom i naoružanjem, a potom je sovjetska pješačka divizija opremljena s lakim tenkovima prebačena s kompletnim naoružanjem i opremom (i tenkovi) iz Vladivostoka u Moskvu (udaljenost je 6400 km). Vrlo brzo nakon tog upečatljivog sovjetskog primjera, sovjetski monopol prekida tadašnja Njemačka. Iz pukovnije 'Herman Göring' odabrano je ljudstvo i ustrojena je njemačka padobranska postrojba. Druge vojne sile (SAD, Japan i Italija) nisu baš brzale s ustrojem padobranskih postrojbi, a najsporije je to činila V. Britanija. Tek 1940. Churchil je zatražio od svojih vojnih stručnjaka mišljenje o ustroju postrojbe koja bi brojila oko 5000 padobranaca. Do te 1940. godine zračno-desantne i padobranske postrojbe već su nanizale mnoge uspjehe, ali samo zahvaljujući zbunjenosti i nesnalaženju protivnika. Tijekom njemačke okupacije dijelova ex Čehoslovačke i sovjetske okupacije Besarabije padobranci su zauzimali prednje položaje protivnika, važne mostove i raskršća putova. Kada je nastupio 2. Svjetski rat, prvi značajniji uspjeh njemačkih padobranaca bio je tijekom bitke za Norvešku. Nijemci su svoje padobrance spustili blizu zračnih luka gradova Oslo i Stavanger sa zadaćom da zauzmu te zračne luke. Njemački padobranci za samo jedan dan zauzeli su te zračne luke i njemačko zrakoplovstvo odmah je moglo rabiti neoštećene stajanke, uzletišta i PSS, te svu ostalu infrastrukturu narečenih zračnih luka. Tako su se upravo na ta mjesta iskrcavale njemačke pješačke postrojbe, oružje, streljivo i ostali potrebiti ratni doknadni materijal. Na njih su se iskrcale i njemačke PZO postrojbe, pa su ubrzo te zračne luke postale baze njemačkim zrakoplovima. No, njemački padobranci pretrpjeli su povrede prilikom doskoka, a mnogi su se spustili izvan planiranih područja spuštanja, pa su njemački padobranski zapovjednici imali velikih poteškoća u traženju i skupljanju svojih vojnika i imali su 'vrašku' sreću što je otpor norveških vojnika bio nikakav. Tako su upravo te zračne operacije padobranaca tijekom bitke za Norvešku polučile i prve naučene lekcije koje su trebale dati odgovore na pitanja: kakva je doista stvarna moć padobranaca?, do koje jačine i veličine postrojbe je najbolje spuštati padobrance?, kako dugo padobranci moraju pružiti otpor, do dolaska pješačkih postrojbi, slabom protivniku?, a kako dugo padobranci moraju pružiti otpor, do dolaska pješačkih postrojbi, snažnom protivniku?, kada uporabiti padobrance u napadu, a kada tijekom odstupanja ili obrane? Kada su njemački vojni stručnjaci isplanirali padobranski napad na Nizozemsku zračnu luku Valhaven u blizini Roterdama, 10. svibnja 1940. tijekom napada na Belgiju, Nizozemsku i Francusku, oni su predvidjeli da će nizozemski vojnici prekinuti pružiti otpor nakon sedam dana borbi, a belgijski odmah nakon što otpor stanu pružati nizozemski vojnici. Nijemcima je to bilo izuzetno važno, jer trebale su im nizozemske i belgijske zračne luke za zračnu potporu njemačkih kopnenih postrojbi tijekom napada na Francusku. Naime, njemački zrakoplovi za potporu kopnenih postrojbi tipa 'Messerschmitt Me 109 Bf' i Junkers Ju 87 Stuka' praktičan operativni dolet imaju svega 190 km. Upravo tako kratki operativni dolet tražio je njihovo brzo prebacivanje na nova uzletišta i to brzinom napredovanja njemačkih oklopnih divizija. Što se dogodilo s njemačkim padobrancima koji su se spustili blizu nizozemske zračne luke Valhaven? Dakle, 2000 njemačkih padobranaca naletjelo je na izuzetno snažan otpor nizozemskih vojnika i njemački padobranci nisu bili sposobni slomiti taj otpor. Tijekom najkritičnije faze bitke za zračnu luku nizozemski pješaci čak su preoteli njemačkim padobrancima zračnu luku, a njemački padobranci pretrpjeli su teške gubitke, pa ih je čak i 100-tinjak zarobljeno i odvedeno, u svoj onoj savezničkoj pomutnji odstupanja, u Englesku gdje su ispitani od strane britanskih vojnih istražitelja. Dakle, u cjelini gledano, Athumanunhu je jako teško opravdati njemačku uporabu padobranaca u zauzimanju nizozemske zračne luke Valhaven. Naime, po Athumanunhu, da je kojim slučajem otpor Saveznika na zemlji bio imalo snažniji, njemačke padobranske postrojbe uopće se ne bi održale oko zračne luke Roterdama. No, kako bilo da bilo, njemački padobranci zadržali su roterdamsku zračnu luku tri dana što je bilo dovoljno da im stignu u pomoć njemački pješaci prebačeni zrakoplovima. Nastavak drugi put.
Post je objavljen 01.06.2008. u 14:45 sati.