Marketing
*Agonija...denti*
Jutros sam se probudila i nisam osjećala glavu.
Skočila sam s kreveta i na jedan trenutak pomislila: O Bože, što mi je to u ustima?! dok se nisam sjetila da sam jučer stavila fiksni aparatić za zube.
Ne mogu gristi. Apsolutno ništa.
Ne poznajem niti jednu mlađu osobu koja ne voli Čokolino. Osim, naravno, mene.
Ako me uhvati kriza, probat ću Keksolino ili tako nešto.
Trenutno mi se jelovnik sastoji od pirea, jogurta, pudinga i jacobs capuccina. I gnječene banane jer mi se ne da prati mikser.
Perem zube svake 3 sekunde jer imam paničan strah da će moj prozirni aparatić požutiti ili nešto takvo.
Jela sam kockicu polurastopljene čokolade od punča 5 minuta.
To zaista frustrira osobu koja za to vrijeme pojede cijeli ručak i kojoj su zalogaji veličine pola punjene paprike.
Očito će danas rođendanske palačinke potrajati. Dobro ću ih natopiti sladoledom, pa ću valjda biti gotova za kojih sat vremena.
Jel ova bol ikada prestaje???? *drama*
¤
Zaista mrzim kad nam dođu gosti. Nije da sam neka asocijalna osoba, ali to nikako nije ugodno.
Sinoć su nam na večeri zbog koje nisam mogla ići vani bili neki prijatelji iz Italije.
Znam pričati talijanski, ali stvarno mi se ne da parlare italiano u slobodno vrijeme. Dodajte tome i bolne zube.
Ali, pristojna mala djevojčica mora biti uljudna i smješkati se i govoriti: Si,si. [Da, da]
U nekom trenutku zasigurno neko od njih upita:
Hai un ragazzo? [Imaš li dečka?]
No, no. *cerek*
Da, da nabijajte mi to na nos.
Da sam rekla suprotno, mora li to znati moja šira familija?!!
Aaaa, un altra volta nostro Stefano arriva' con noi!!! Vedrai, lui e' un bel ragazzo... [Aaaa, drugi puta će naš Stefano doći s nama. Vidjet ćeš, on je lijep dečko...]
*cerek*
Ne zanima me vaš Stefano.
Uostalom, koji bi normalan dečko bez pogovora otišao na odmor sa svojim roditeljima i njihovim prijateljima?
Malo kasnije. Dosta kasnije, jer je meni trebalo pola sata da pojedem niti pola ribe...
A che faccolta vai? [Na koji fakultet ideš?]
Io vado al liceo.[Idem u gimnaziju.]
Pobogu, što vi mislite koliko ja imam godina?
Ho 17 anni. [Imam 17 godina]
Nostro Stefano ha 19 anni. Lui...[ Naš Stefano ima 19 godina. On...nešto, nešto nisam slušala]
Aha,super.
Čovjek vadi mobitel.
Questo e' Stefano. Ma guarda com'e' bello. [Ovo je Stefano. Ma pogledaj kako je lijep.]
*cerek*
Pa nije ni tako loš.
Vai fuori dopo? [Ideš li vani poslije?]
No, no stasera. Ieri sono stata fuori. [Ne, ne večeras. Jučer sam bila vani.]
Ma non e' perche noi siamo qui? [Ma nije valjda zato što smo mi ovdje?]
Da, upravo zbog toga.
Ma noooo. [Ma neee.]
Tu non vai fuori a sabato? Non vai fuori mai?Hai i amici? [Ne ideš vani subotom? Ne ideš uopće van?Imaš li prijatelja? ]
O moj Bože.
Ma no, vado fuori ogni sabato, ma oggi no.E ho gli amici. [Ma ne, idem vani svake subote, ali danas ne.I imam prijatelje.]
Evo, gotovo je.
Sad misle da sam patnica koja ne ide vani, koja nema dečka a ni prijatelje.
Nostro Stefano...
*Ja ću poluditi. Prestanite mi ugovarati brak.*
Pod izlikom da idem oprati zube po stoti put te večeri, šaljem poruku susjedi da idemo negdje prošetati. Inače bi se mogla vratit s njima u Italiju i postati gospođa. Po njima sam valjda zrela za udaju.
¤
Kupala sam se prekjučer.
Ovi nacionalni ispiti poslužili su nam kao praznici (hrvatski, engleski ok. matematika-užas).
Mudro sam odabrala plažu na kojoj je more hladno i usred ljeta, pa nije ni čudo da sam se smrzla.
Bijela sam ko sir, što nikako nije dobro.
¤
Ljeto je u zraku, a ono nikada nije bilo moje omiljeno doba godine.
Prevruće i predosadno po mom mišljenju.
Nikakve koristi od života na moru kad ti je more udaljeno pola sata pješke i 40 minuta busom.
Ne volim spavati do kasno jer mi postane vruće i jer imam osjećaj da gubim pola dana.
Ne volim šetati po gradu jer me nerviraju turisti.
Nadam se da ću ovog ljeta promijeniti percepciju.
Aaa...opet zubi.
U agoniji sam.
Post je objavljen 01.06.2008. u 10:13 sati.