Ni sam neznam kad će mi san umorne oči nadvladati, ni sam neznam kad će mozak prestati razmišljati o mojoj dragoj sestrici, nikad, vijerujem nikad. Ddragi moji prijatelji, draga moja sestrice, dok god traje dan i noć, dok god ja budem gledao jarko sunce i sjajnu mjesečinu u odjaju mora, dotad želim da i ti samnom gledaš isto. Draga moja sestrice, dok god u meni nada postoji, postojaće i u tebi, dok god u meni srce kuca mora i t voje kucati - a i dulje jer je tebi potrebnije, moje vrijeme je nekakova prošlost. Kad smo zadnji put razgovorali, prije nekoliko sati, pitala si me , "BRACO, DOKLE TAKOVIM ŽIVOTOM PLANIRAŠ ŽIVITI, ŠTO SE NE SMIRIŠ, ZAŠTO NE SPAVAŠ NOĆIMA, ZAŠTO SE UBIJAŠ", a moji odgovori su uvijek isti, uvijek govorim da to radim radi njih, radi nje, da joj pomoći mogu. Ona tada prekrda razgovor o tome i samo mi veli da smo joj mi, ja i braca u ovo vrijeme puno pomogli, a sada samo treba našu podrušku. A da znate, dragi moji prijatelji, kakovu joj podrušku dajemo, dajemo joj podrušku kao sestrici, a vi koji imate brata ili sestricu znate kakova je to podrška. Završiću ovu priču večeras riječima koje su mi u zadnje vrijeme stalno na pameti i koje ponavljam: dragi moj bože, pomozi mojoj sestrici, molim te, hvala ti!
Post je objavljen 01.06.2008. u 01:50 sati.