Marketing
Službeno nisam glupa, a valjda tako djelujem
Ja sam sasvim prosječno inteligentana osoba mada su davno neki (moji nastavnici i profesori) tvrdili drugačije. Međutim, sve te iluzije razbili su testovi koje sam sama rješavala. Nažalost(
), pokazali su - prosijek. Ja sam sasvim zadovoljna, ipak.
Nešto sam škole završila. Nešto nisam.
Starateljstvu ne podliježem, imam i potvrdu.
Radim. Već 11 godina samostalno, relativno uspješno (no, pa ne možemo svi biti Todorići, nažalost). Praktički radim dva posla onaj "moj" i onaj "Lavov") - relativno uspješno
Imam dijete, pristojno odgojeno. Da bi mogao biti bolji učenik - bi. Ali, nije. I za njega su govorili da je natprosječno inteligentan
.
Imam i solidan brak već 19 godina.
Imam i kuću i okućnicu. Solidnu.
Sve bi to moglo biti i bolje, istina, ali nije loše ni ovako kako je.
I ja onda ne razumijem zašto neki ljudi uporno imaju potrebu miješati se u moj život i govoriti mi kako i šta trebam raditi?
Npr.: neki nikako ne razumiju zašto ja na posao ne dolazim u 6 ujutro. Dolazila sam ja i ranije dok sam smatrala da za to ima potrebe. Više ne. Nije njima jasno ni zašto ja baš moram popiti kavu prije posla. Moram! Pa sam ja to njima objasnila: te radim od 8 do 20, te radim još kod kuće, te imam kućanske poslove, te bolje mi se isplati raditi duže popodne nego ujutro....i blablabla....sve sam objasnila. Ne vrijedi. Opet njima nije jasno.
Onda neki misle da znaju moj posao bolje od mene. Pa mi dijele savjete kako bi i šta trebala. I njima sam objašnjavala zašto je nešto tako kako je. Ne vrijedi!
Pa ima nekih koji misle da znaju i djecu odgajati bolje nego ja. Pa se zgražaju nad tim što ja ( i Lav) svom djetetu dozvoljavamo. Pa se ispostavi da njihova djeca, ne da nisu bolja od Buntovnika, nego su još i "gora" samo su to bolje prikrivali.
Ima čak i onih koji bi mi se u brak miješali, prijatelje birali, određivali što i kako sa rodbinom......
Ja stalno nekom nešto objašnjavam a to ne vrijedi. I onda ja, prvom prilikom (koju ponekad dugo čekam) vratim istom mjerom, doslovno "nabijem na nos". Pa im nije pravo - kažu da sam zlopamtilo. A kako drugačije da im dokažem da sam u pravu?
Ljute me ti koji šakom i kapom dijele savjete. Neka su oni i stariji 10-20 godina od mene. Možda su i iskusniji. A uglavnom su na svim gore navedenim poljima manje uspješni od mene.
Ljudi moji, ja ću još malo pa 40 godina! Ako do sad nisam sazorila, ako do sad nisam naučila živjeti i donositi odluke - nikad ni neću! Pa nisam mentalno zaostala!
Možda u nekim odlukama i griješim. Ustvari, ne "možda" nego sigurno griješm. Ali, to je moje pravo da pokušam nešto. Na svoj način.
A kad meni zatreba savjet i pomoć (ne bježim ja od savjeta, samo biram čije ću poslušati), već pogađate - nigdje nikog! Čistina! Pogotovo kad je pomoć u pitanju.
Da li i vama tako pametuju? Zanima me, jer mi nije jasno - zašto baš ja? Izgledam li ja to nesposobno, blesavo, bespomoćno, glupo? Ili to svatko od nas ima takve "prijatelje" i ostale poznanike?
A, da! Zaboravila sam one potpuno nepoznate koji dijele savjete. Npr. o pušenju. Te najviše volim! Ili one (potpuno nepoznate) koji me vide ujutro da jedem pecivo i kažu: a jesi li ti zaradila za jelo? MA, BOLI TE ONA STVAR ZA MENE I JESAM LI ILI NISAM ZARADILA!!!! Naravno, da sam to samo pomislila, a ustvari sam rekla, pristojnim tonom: to vas zaista nije briga jer mi vi ne kupujete jelo!
Doživljavate li i vi tako nešto? Ili sam samo ja "ljepilo za budale"
Post je objavljen 31.05.2008. u 22:40 sati.