Nedostaje mi naša 'ljubav',dragi,nedostaješ mi ti,onakav kakav si bio...
..moram puno tog napisati...previše se stvari izdogađalo... {utorak} nekako smo se pomirili nas dvoje,ne znam ni sama kako,jednostavno smo otišli na jezero navečer,kao tražili Laylu i društvance i završili tamo sami..pokupila sam ga skuterom kod kuće,provozali se malo,popričali i vratili se na piće u našu birtijetinu...došla je i Layla kasnije,malo se s njom zezali i ona odjednom odlazi kući..počnem kupit svoje stvari potpuno uvjerena da svi idemo,tek onda on predloži da nas dvoje odemo do njega kući po košarkašku loptu pa odemo na igralište..još kod njega sretnemo njegovu mamu,heh...igrali smo našu specijalnui košarku,zezali se,uživali..i samo odjednom oboje legli na centar košarkaškog terena,baš tad su se ugasili reflektori..i gledali smo zvijezde..tražili zvježđa,smijali se,skakali jedno po drugom,škakljali se...morala sam kući,već je bila ponoć..odvezla sam njega doma...izvalila se u krevet i još uvijek imala osjećaj da mravi plaze po meni..užasno..i onda stiže smsich od njega..napisao je da dugo nije ležao po noći vani i da mu je bilo predobro,da se ne brinem za mrave jer ću preživjet,poželio mi lijepe snove i poslao kiss...uzaspala sam sretna..bilo mi je dovoljno to prijateljstvo..puno mi znači svaka minuta provedena s njim...{srijeda}...šok...Jana mi je na kavi prije škole objavila da su dvoje egzibicionista koji su se dan prije pojebali(doslovno) u našoj gimzi bili on i njegova najdraža bivša...a bila sam tako sretna zbog malo vremena provedenog s njim...zabolio me opet cijel život..preteško..šesti sat,ja još uvijek u kurcu,a ono stiže mms od njega,njegova slikica kak pije u parku pored gimze i da navratim poslije škole..naravno otišla sam s Janom,malo cugnula i pokupila se kući...baš sam bila spec i ostavila mob u školskoj torbi i tek oko 9 idem pametna ja pogledati koliko ima sati..a tamo 6 smsova i nekoliko poziva-On,da li idemo van...i tak malo se prepirali i oko pola 10 ja otišla skuterom po njega i odvezli se na jezero...da skratim priču,završili smo zajedno..sa svim našim ritualima..prvo svađanje,onda malo škakljanja i jednostavno one njegove preljepe oči kojima ne znam reći ne...nisam ga imala snage pitati za provod u gimzi..izbacila sam to iz glave i uživala..mislila sam da se to nikada neće ponoviti..opet sam mu sve tako lako oprostila,a slomio me je toliko puta,previše sam suza isplakala zbog njega...i opet sam si dopustila da na trenutak pomislim da me možda nekad malo volio,da sam mu važna..svaki njegov dodir je bio ispunjen onom našom posebnom čežnjom,strašću,svaki dodir naših usana neponovljiv i nepogrešiv..savršeno skladan..kao da ga ljubim cijel svoj život...usto mi je zabranio pušenje,bacio moju punu kutiju Avangarda(svetinja moja) u jezero..i ako opet zapalim,ako me negdje vidi Mi nikada više nećemo progovoriti ni riječ..ok obečala sam...misija preteška...vratila sam ga kući,opet nas je vidjelo petsto ljudi..a još uvijek se ne smije znati ni da se pozdravljamo...jadno,prejadno...{četvrtak}..sve onako otprilike ok..cijel dan sam razmišljala jesam li pogriješila jer me toliko muči Njihov odnos..možda ju još uvijek voli,gotovo sam sigurna u to iako stalno pljuje po njoj,već sam milijun puta napisala kako ju naziva,što joj govori u facu..a opet...vratila sam se kući iz škole,mama mi obznanila da ide po tatu na aerodrom u zg..ja naravno odmah otišla na msn,pitala ga hoćemo van i usput spomenula da sam sama kod kuće..nisam ga još zapravo ni pozvala,a već je bio na putu prema mojoj kući..super..i onda rituali..pravo dva sata natezanja,svađanja i razgovora(ozbiljnih,moš mislit)...i onda se ko i prije samo izvalio na moj krevet i kao ide spavati..sastvila sam listu pjesama na kompu i odnjela laptop do njega da me nauči igrati neku igricu..počela je svirati Jednom kad noć..spustio je laptop na pod..privukao me k sebi,nježno zagrlio...i onda opet sve ispočetka..još jednom njegove usne,dodiri..vrijeme je stalo...i nakon nekoliko pjesama Opće opasnosti zasvira Možeš imat moje tijelo ali dušu ne...opet njegove riječi:"To je naša simbolična.."..osjetila sam kako mi se suze nakupljaju u očima i skupljala sam snagu da ih uvjerim da tamo i ostanu...moji su se trebali vratiti i on je krenuo kući..još jedan rastanak..odlazi i bojim se da nikada više neće doći..posljednji poljubac na pragu,zagrljaj i njegove riječi:"Hajde ideš samnom,idemo bilo kud,samo idemo..."..nisam smjela,moji bi me ubili da sam u to doba noći nekud otišla..i jednostavno je otišao..gledala sam kako korača..lakih koraka,sve je dalje odmicao u noć..zamagljeni obrisi..nema ga..sama u sobi..mrak i igra zvijezda na prozorskom staklu..pokušavam naći njegovu kuću negdje u daljini...ne vidi se više..predaleko je..na usnama još uvijek osjećam ugrize..u našim susrtima ima previše strasti..čežnje..previše osjećaja da bi to mogla uzeti zdravo za gotovo...nije se tek tako dogodilo...pokušavam u to vjerovati..uvjerite me...
Od tad se nismo čuli,samo sam mu poslala sms nakon što je izašao iz moje kuće,one dobro poznate riječi:"Bilo je lijepo biti tu,kraj tebe i s tobom dijelit snove..."..i onda ništa..danas sam ga vidjela,nismo se ni pozdravili...ono hello,bilo je previše ljudi...previše sam suza danas isplakala..samo su klizile jedna za drugom i toliko boljele..bol ko nikad boli,al bi bilo lakše da joj dragi kaže da ju voli...ne voli me...kaje se zbog svega..ne znam...sad je negdje u gradu s Njom,sigurno...jebu se,neka se bilo šta...boli me i pomisao na njega...želim opet,želim još...a ne znam,bojim se,ne želim kraj...volim ga..sigurna sam da ga volim...Tko će mi od vas suditi?
*pjesma je preljepa...nedostaje mi naša ljubav...ako se to ljubavlju može zvati...nedostaješ mi...TI...
Post je objavljen 31.05.2008. u 21:16 sati.