Marketing
povodom "ukradenog Čegeca"
Uslikao me Bablfotograf i objavio fotku na blogu. Tog i narednog dana XY (upisati broj) osoba dalo mi je na znanje da su vidjeli moj izloženi portret, a nekoliko nepoznatih osoba ostavilo je pohvalne komentare. Sve to mi se prilično svidjelo, iako mi se ne događa po prvi put da je fotografija koja me pokazuje objavljena u nekim medijima, najčešće novinama. Fotografija u novinama živi tek dan-dva, na blogu je zauvijek ondje, te kao da ima veću težinu… - zanima me koliko bi ljudi čije sam likove objelodanio na http://bablfotograf.blog.hr reklo tako nešto i što bi još rekli.
Naravno da i mene veseli voditi taj blog, inače to ne bih radio. Ono prema čemu imam dvojak odnos, a događa se sve češće i češće, jest kada netko bez pitanja preuzme moju fotografiju i objavi je negdje, u novinama ili na webu. S jedne strane to je svojevrsno priznanje da na taj blog navraćaju i ljudi osim onih koji su ondje izloženi, i da smatraju fotografije vrijednim preuzimanja i objavljivanja. S druge, mislim da nije red da barem ne pitaju za dozvolu, ili - još više - da kod objavljivanja naznače odakle su fotografiju uzeli. Evo posljednji primjer, posljednji broj "Zareza", dvotjednika za kulturu, 29. svibnja 2008: barem su se oni mogli kulturno ponijeti! Ako već nemaju broj mog mobitela, e-mail adresu je lako pronaći. A kako bi tek bilo lijepo da ti što me koriste pošalju barem neki simbolični honorar!
Na sreću, sve češće se događa i da me pristojno pitaju za dozvolu, i do sada sam svaki puta pristao jer me samo obradovalo. Na blogu je do sada objavljeno već oko 600 postova, a nemam namjeru prestati. To je već postalo impozantna izložba, i po broju eksponata i po broju posjetitelja. Jedino što i meni smeta je da nisam imao dovoljno vremena posvetiti tom blogu koliko bi trebalo, da napravim potpuni popis ljudi i opskrbim ih linkovima. Možda preko ljeta? A možda se javi neka dobra duša koja bi to umjesto mene, na opće dobro i zadovoljstvo, učinila?
Post je objavljen 31.05.2008. u 18:58 sati.