Evo, pronašla sam National Geographic iz svibnja 1978. koji čuvam kao posebnu dragocjenost jer me podsjeća da bi bez ovog članka moj život vjerojatno bio puno drugačiji. Ovaj broj i ovaj članak o Robyn Davidson čine dijamante mog života. Ima ih još poput ovih. Za one prave, ne dajem ni 50 lipa. Tako je to kad nisam odavde
Fotke prikazuju Robyn na njenom fascinantnom putovanju o kojem sam pisala u prošlom postu. Imala je samo 27 godina. Prešla je SAMA 2.700 kilometara australijske pustinje.
Članak o Robyn pomogao mi je da shvatim da opće prihvaćena slika i uloga žene u društvu nisu jedini izbor koji imam. Jedan jedini članak bio je dovoljan da mi kao osamnaestogodišnjakinji pruži izbor i ukaže na dobro skrivanu "tajnu", da ne moramo biti ono što nismo.
Priču o Robyn nisam ovdje objavila zato da biste se osjećale loše jer vjerojatno niti jedna od vas to ili nešto slično neće učiniti. Nije potrebno proći pustinju da biste se dokazale. Hrabrost i snaga duha mogu se pokazati i u obrani vlastite individualnosti u svakodnevnom životu. Potrošite li vlastito vrijeme i energiju, trud i novce na zamorne i beskorisne pokušaje da izgledate kao model sa naslovnica, nikada se ne pitajući zašto biste izgledale kao netko drugi, propuštate nešto najdragocjenije: svoj život i ono što ste samo vi mogle postati.
I have to live with myself, and so
I want to be fit for myself to know,
I want to be able, as days go by,
Always to look myself straight in the eye;
I don't want to stand, with the setting sun,
And hate myself for things I have done.
I can never hide myself from me;
I see what others may never see;
I know what others may never know,
I never can fool myself, and so,
Whatever happens, I want to be
Self-respecting and conscience free.
(Edgar A. Guest)
Post je objavljen 31.05.2008. u 18:19 sati.