Marketing
...rastanak...
...započela je svoj put padajući niz oko...znala je...da ima kraj...
kraj u kojem će se raspršiti u tisuću komadića......
sjedila san na morkom grebenu i promatrala djevojku koja je umtvljeno stajala...
njen izgubljen pogled tražio je...tražio je njega...suze su samo klizile niz
njene obraze i poput kristala krasile morsko žalo...rastajala se...od koga? Od čega?...
još se pitam...u ruci je držala crvenu ružu...kapljice krvi su se
stopile s ružom kako ju je čvrsto držala...bila je izgubljena u očaju i boli...
kao što se zvijezda rastaje sa zorom tako se i ona rastajala s njim...
krvavi lik se pojavio na površini....beznadno je zurila u njega i jecala...
koljena su joj klecala i odjednom je pokleknula i utisnula u mokri pijesak...
vrisnula je...zašto si me ostavio???? Izdahnula je i beživotno njeno tijelo stopilo
se s tek okupanim pijeskom...i ona se rastala...rastala od života...potrčala sam do nje...
oči su joj sjale...nijedne suze u njenom oku nije bilo...osmjeh se pojavio na licu...
bdijući nad njom shvatila sam da je pronašla svoj put...uz uspone i padove....
bol i sreću... pronašla je njega...bljedjela je...nestajala...morski vali ispirali su je...
vjetar mi je šapnuo ...sjeti je se kasno u noć kad sklopiš oči...sjeti je se kad se rastaneš od života...
Post je objavljen 31.05.2008. u 18:16 sati.