Aero-foto snimanjima i snimcima tijekom 2. Svjetskog rata
Zašto Athumanunh daje prednost aero-foto snimanju tijekom 2. Svjetskog rata? Čim bi izvidnički zrakoplov, nakon što je letio na istoj visini i to konstantnom brzinom (još jedan trenutak da pilot izvidnik mora biti 'maher', jer letjeti na istoj visini i istom brzinom doista može samo vrhunski pilot) sletio, film bi se odmah nosio na razvijanje i za svega nekoliko sati dobile bi se dragocjene aero-foto snimke. U drugoj fazi prelazi se na dešifriranje snimaka i već se na grubo može procijeniti šteta nastala bombardiranjem, ili vidjeti broj bojnih/nebojnih vozila, željezničkih kompozicija, a i cijele postrojbe koje se kreću. Naravno, da bi sve ovo imalo operativnu vrijednost treba postojati i baza obavještajnih podataka i precizni vojni topografski zemljovidi. Naime, sami broj brodova, tenkova, zrakoplova ili željezničkih vagona ne trebaju uvijek biti dokaz stvarnih namjera protivnika. Kako bi to pobliže objasnio Athumanunh će opet navesti jedan primjer iz 2. Svjetskog rata. Dakle, na jednoj PSS zračne luke u središnjoj Norveškoj snimljena je iznenadna pojačana koncentracija njemačkih četveromotornih bombardera koji su rabljeni za napade na brodove. Britanska mornarica to je odmah protumačila kao njemačko spremanje napada na njezine brodove koji su sidrili u lukama Islanda i Škotske. Nastala je prava pomutnja i velika nervoza, jer brodovima je dat signal za uzbunu da odmah isplove na otvoreno more i poduzmu sve potrebite protumjere. Što se doista dogodilo s iznenadnom koncentracijom njemačkih bombardera? Manji dio njih bio je izvan operativne uporabe i čekao je na pričuvne i doknadne dijelove koji su tek trebali stići iz Njemačke u Norvešku, a drugi veći dio zrakoplova tu se spustio samo zato jer je na uzletištima i zračnim lukama jugozapadne Francuske i jugozapadne Norveške bilo izuzetno loše meteovrijeme. Doista, zrakoplov snimljen iz zraka, bez obzira što je neuporabljiv i dalje izgleda kao da je spreman na polijetanje, pa je uvijek poželjno uz aero-foto snimke poduzeti i još neke obavještajne radnje. Zato je nužno potrebita i treća mnogo temeljitija faza dešifriranja aero-foto snimaka. U toj trećoj fazi uz uporabu stereoskopa moguće je odrediti i identificirati zrakoplov na stajanci, dobiva se potpunija slika reljefa, nejasne sjene objekata postaju mnogo zornije, mogu se otkriti prikrivne mreže (maske) kojim je kamufliran brod, tenk, zrakoplov, most, zgrada … Pomoću aero-foto snimaka može se pratiti izgradnja i razvoj protivničkih sustava kao što su npr. radarske postaje, bunkeri, potkopi i skloništa, uzletišta, položaji PA bitnica, ali i tragovi gusjenica i kotača koji su odjednom nestali u šumarcima ili zgradama … Upravo pomoću aero-foto snimaka Saveznici su i otkrili njemački plan i priprave za zračni desant na Maltu s baza na Siciliji. Dakako, invazija na Maltu nikada nije provedena, ali su zato ostali aero-foto snimci koji prikazuju područje Penemindea gdje su bili u tijeku radovi na izradi PSS i zračnih luka. Opet nije dobro na temelju samo aero-foto snimaka donositi procjene koliko je objekt oštećen i koliko će dugo biti izvan uporabe. Tako su Saveznici vrlo često donosili krive procjene o oštećenjima koja su prouzročila njihova bombardiranja njemačkih ratnih tvornica. Evo i jednog zapisanog primjera: 'Od nastalih oštećenja proizvodnja će biti smanjena za pola, a popravci će potrajati dva do tri mjeseca.' No, tempo popravke i proizvodnje kod Nijemaca nije baš išao tim tempom, jer ćudoređe njemačkih ljudi bilo je nevjerojatno, a energija i volja radnika Saveznicima je bila potpuno nepoznata. Nijemci su vrlo brzo rastresito rasporedili svoje ratne tvornice i pokrenuli proizvodnju na tajnim mjestima, pa su tako jednostavno rečeno savezničke procjene bile previše optimistične i skroz nerealne. Isto tako, stvar s japanskom ratnom proizvodnjom opet je bila previše nerealna i pesimistična. Naime, Japanci su mnogo duže popravljali i trpjeli u procesu proizvodnje od Nijemaca, a Saveznici poučeni krivim procjenama kod Nijemaca, sada opet krivo procjenjuju Japance. Na kraju Athumanunh će završiti s promišljanjima o izvidničkim hidrozrakoplovima. Upravo ti hidrozrakoplovi tipa 'Consolidated PBY Catalina', 'Short Sunderland', 'MR – morski razvedčik (morski izvidnik)', 'Heinkel' i 'Dornie', odigrali su značajne uloge tijekom obalskih izvidničkih zadaća i zadaća meteo-izviđanja, u protupodmorničkim ophodnjama i u svim ostalim zadaćama pomorskog izviđanja. Tim zrakoplovima ne trebaju čvrste PSS i mogu sidriti bilo gdje na vodenoj površini, pa stoga mogu zauzeti i jako rastresit složaj koji je teško narušiti. Nijemci su prvi upoznali važnost i vrijednost tih zrakoplova tijekom bitaka u Norveškoj 1940. gdje je kronično nedostajalo PSS, ali i zračnih luka za ostale zrakoplova. Drugi put nešto o zračno-desantnim i padobranskim postrojbama tijekom 2. Svjetskog rata.
Post je objavljen 31.05.2008. u 16:28 sati.