Marketing
Iščezavanje, priča se nastavlja ...
Ouroboros, vječni krug ... prastari simbol ... rekla je stara dama.
Zmija koja proždire samu sebe. Slijepa i gluha, savršeno samodostatna ... Samoobnavljajuća: moj kraj je moj početak, moj izvor je moje ušće ... moja smrt je moje rađanje ...
Dobila sam je na poklon davno, a čini mi se da je to bilo jučer ...
U mojoj obitelji ova narukvica ide iz ruke u ruku, iz generacije u generaciju. Ja sam je s punoljetstvom dobila od svoje bake ... i nisam je kroz sve te godine ni jednom skinula s ruke.
Sahranit će me s tom narukvicom, kad dođe vrijeme za umiranje ... Jer, ja je nemam komu predati.
Krug će se konačno zatvoriti ...
No, nemojmo pričati o meni ...
Što je Vas, draga moja, dovelo u ovaj začarani usamljeni dvorac?
Rose-Marie, koja se nikada nije povjeravala, čak ni prijateljima, otvorila se, poput školjke ...
Povjerila je, toj staroj dami koju je vidjela prvi put u životu, ono što je skrivala i od same sebe: svoju usamljenost, tugu za majkom ... svoju nemogućnost da se osjeti cjelovitom, da odraste, da se realizira kao žena ...
Pitali ste što me je dovelo amo?
Pokušaj bijega, bijega od odraza vlastitog lica, odraza koji blijedi i iščezava ... No, moj je bijeg neuspješan ... I moj je život vječna vrtnja u krug ... A u svakom novom krugu te slijepe ulice moje lice u ogledalu sve je bljeđe, sve nejasnije ...
Čini mi se da će moj odraz uskoro sasvim iščeznuti ...
Ništa ne nestaje bez traga, draga moja ... rekla je stara dama. Samo se oblik mijenja, zrnca zvjezdane prašine slože se na novi način ...
No, sada ću ja iščeznuti ... na sat dva ...
U mojim godinama poslijepodnevni san više nije 'beauty sleep' već neophodnost ...
Stara je dama ustala, prilično gipko za svoje godine, oslanjajući se na štap čija je srebrna drška bila uobličena kao zmijska glava.
Ustala je i Rose-Marie.
Ne, ne ... nemojte me ispraćati.
Popijte svoju kavu do kraja. Bilo mi je ugodno pričati s vama ... rekla je starica.
Možda jednom i nastavimo razgovor ...
...
Rose-Marie je, pijući zadnje gutljaje već hladne gorke kave, razmišljala o neobičnom susretu: Kakva fascinantna žena... ...
Tada je primjetila ovalnu kutijicu, napola pokrivenu ubrusom. Rub kutijice virio je ispod lanenog ubrusa na kojem je bila izvezena ruža.
Stara je dama nešto zaboravila ...
Rose- Marie je, s kutijicom u ruci, otišla do recepcije. Željela je saznati broj sobe stare dame s kojom je razgovarala, vratiti joj zaboravljenu kutijicu ...
Od recepcionara je saznala da 'osoba takvog opisa' nije odsjela u hotelu.
(nastavak slijedi)
Rose Snake, photo by flickr
The Snake (Zmija) , Thomas Moore
My love and I, the other day,
Ljubljena moja i ja, jednoga dana
Within a myrtle arbor lay,
ležasmo u mirtinu gaju
When near us, from a rosy bed,
kad odjednom, iz gredice ruža
A little Snake put forth its head.
mala zmija promoli glavu.
"See," said the maid with thoughtful eyes
Pogledaj, djeva reče
"Yonder the fatal emblem lies!
Kakav fatalni amblem ovdje leži!
Who could expect such hidden harm
Tko bi očekivao takvu opasnost
Beneath the rose's smiling charm?"
skrivenu ljupkošću ruža?
(...)
I rose to kill the snake, but she,
Ustadoh da zmiju ubijem
Half-smiling, prayed it might not be.
napola smijući se, napola oklijevajući.
"No," said the maiden -- and, alas,
Ne, nemoj. djeva reče i, alas
Her eyes spoke volumes, while she said it
njene oči pričahu priče.
"Long as the snake is in the grass,
Dok zmija u travi se krije
One may, perhaps, have cause to dread it:
ima razloga za strah.
But, when its wicked eyes appear,
No, kad se njezine zle oči pokažu
And when we know for what they wink so,
kad znamo da na nas vrijebaju
One must be very simple, dear,
naivni bismo morali biti
To let it wound one -- don't you think so ?"
da joj dopustimo da nas povrijedi. Ne misliš li i ti tako?
Post je objavljen 02.06.2008. u 00:01 sati.