Ilija Gromovnik protutnjao je sinoć vrlo nisko iznad krovova i nekoliko strijela hitnuo vrlo blizu. Ne zna se je li došao pozdraviti svoje štovatelje i prizivače koji su baš imali veliki koncert na malom trgu našeg grada, ili ga je put slučajno nanio baš ovuda. Dobro je došao, rashladio je noć. U mojoj spilji on nikad ne prouzroči strah, o tome svjedoči sasvim mala ikona iz nekog grčkog manastira, poklon dragog prijatelja s jednog vrućeg putovanja. Rado sam je objesio na kuhinjski zid, jer danas je nemoguće ili možda vrlo teško pronaći svete sličice gromovnika Peruna. Osim toga, Ilija Tišbijac jedan je od dražih mi likova iz Starog Zavjeta, odmah negdje uz Jonu. Vidi se da volim osobenjake.
Pukovnik Jara mudro je sklonio svoje konjanike u hlad pod krošnje drveća i zapovjedio odmor. Dobro je. Na nebu se još očituje hijerarhija. Ne postoje zemaljske blesavoće poput zapovjedne odgovornosti za nešto što se nije zapovjedilo. To je valjda zato što nebeski stanovnici znaju što rade i zašto se spuštaju u atmosferu zemlje. Nemaju demokraciju, pa da najvećem glupanu među sobom odrede da komandira i donosi odgovorne odluke, samo zato što se najveći glupan najviše sviđa njihovoj maloj taštini.
Post je objavljen 31.05.2008. u 14:34 sati.