Marketing
Auzmiš, manjak vremena i par slika - TEMU
Malo sam se prorijedio. I sam sebi.
Vraćam se u djetinjstvo, izgleda.
Dok sam radio, dan je bio dug, naporan, ali mjeriv. Dođeš doma oko sedam, osam navečer, ali onda si miran.
Sad je dan opet beskrajan, ispunjen panikom zbog nedostatka vremena. Rezultati spori, a večernja piva umlačena lošom savješću, što i tih tri deci vremena ne koristim za pametne knjige i sofisticirane dijagrame.
Kletve sijedog studenta.
Kad bih u vremenu krivo skrenuo za koji mjesec, lako bih se vratio u djetinjstvo i ostao bez daha u košmaru želja i snova, potpuno bez pojma o vremenu i prolaznosti. Ne bih ništa stizao po planu.
Valjda ću uspjeti ponovno naći pravi put u dugi dan, naporan, ali mjeriv.
(U svim ovim fazama postoji i lik nezadovolj/e/ne supruge, ali razrada bi mi razbila koncept posta.)
Uglavnom, i na blogu sam se prorijedio. Što potvrđuje tvrdnju, da kao klinjo uopće nisam imao vremena. Koji crni blog. Kad bi se stiglo?! Zato ga nije bilo. Iako mora da oduvijek postoji.
Zbog frke sveopće, a i da mi piva navečer ne bude preumlačena, nisam se ovih dana osvrtao na IPD oko nas.
Nisam spomenuo, recimo, Vuka Jeremića i njegovu izjavu.
Naravno je usporedio neusporedivo. Ali dajem si pravo reći ovo:
Ako pred mojim vratima leži crklo pseto, nemam se što ljutiti na nemilog susjeda, kad me zbog toga pozove na red. Logičnije je, ne davati mu povoda i - počistiti što treba ... 
/Mislim i da je Sevkin recentni uradak, kojeg eto puštaju na preTplaćenoj nam dalekovidnici, tužno poveziv sa ovim kontekstom, te ponavljam... : ... nnda.... /
U međuvremenu, raduje me da smo stigli u Europu. Po cijeni goriva. Dapače, dok bijede i gologusci europejski čak prosvjeduju i pitaju svoje vlade, kako će se rasporediti dodatni proračunski prihod od poreza na to isto gorivo (!!), mi fino, dignificirano šutimo. Damski. (U seksu bi se reklo, pasivno, nezainteresirano.)
Smajli odozgora.
I dok tako tonem u sanak, nakon što je guzato grlo dobrosusjedsko ugasilo i posljednju fleksericu i zadnji traktor, čujem, što dugo nisam...
Imamo nove stanare - čujem ptice vani.
U novom, otužnom naselju bez duše, dugo su noći bile grobno tihe (... a one, sve rjeđe, uz park sigetskog Brodarskog instituta, prepun ptica sa nastupom pouzdano u 4:20 ujutro - sve milije, sve nostalgičnije...)
Ptice su se napokon aranžirale sa ljudskom uzurpacijom ovod, u našemen malomen mistu. U Beiherc - Nut City - Orašju.
"Svijet oko nas", knjiga mog djetinjstva, tu je ostao istinit. Dobro; cestostroj, koji u jednom prolazu stvara novo doba asfalta i progresa meni se nije desio, mojoj ulici također ne.
Ali pijev ptica nije niti doveden u pitanje. Posve sukladno "Svijetu oko nas", meni ptice dakle pjevaju. I to je bitno, i lijepo.
Sad, meni, tu.
Uz sve navedeno, između pola šest ujutro i pola ponoć u jednom danu stalo je oko osamsto kilometara puta, sunce, kamene uličice, jedno ročište Prvozakonite (koju sam rutinom krotke sponzoruše - šofera pratio); stale su brda i šume guste, rijeka zelena. Stalo je i skretanje sa magistrale i osvježavajuće kupanje u divnom planinskom jezeru.
Sve je to stalo između jutra i noći ...
TEMU?
Time Efficiency Measurement Unit.
Gušt.
Post je objavljen 31.05.2008. u 13:25 sati.