Soba puna dima.
Ti i ja.
Jedno nasuprot drugome.
Tišina.
Gledam ti duboko u oči koje kao da nisu tu.
Nije ovo prvi put.
Lutaš mislima uokolo.
Pokušavam uhvatiti makar i tračak tvoje pažnje.
Pokušavam izreći nešto suvislo.
Nešto što će ti odvratiti pozornost od cigarete koja ti dogorijeva među prstima.
Pogledom lutam po tvome licu.
Kako su mi samo drage sve te sitne nepravilnosti na njemu.
I kako samo volim kad se smiješ.
Konačno dižeš glavu.
Lagano otvaraš usta.
Tražiš riječi.
Njih kao da nema.
Prstima ti prelazim preko očiju i zatvaram ih.
-Ne otvaraj ih.
-Zašto ne?
-Samo nemoj.Učini to.Za mene.
Osjećaš moj dah blizu sebe.
I poljubac utisnut na usne.
-Smijem ih sad otvoriti?
-Ne još.
Uzimam papir i olovku.
Zapisujem nešto i stavljam na stol.
Okrećem se i odlazim.
Bacam posljednji pogled i lagano zatvaram vrata.
Ostaješ sam.
-Otvorit ću ih sad,ne mogu više.
Soba je prazna.
I nema nikoga osim tebe.
I papirića na stolu.
Odmotavaš ga.
'Oprosti mi sto odlazim
ja nikada ne ostajem.
vt
R.'
Post je objavljen 31.05.2008. u 11:29 sati.