Morao sam jučer i danas obavit cca 127 stvari.
Kasnio (inace ne kasnim), lagao (samo kad moram), trčao, znojio se, bio lud sto posto...
Adaptiram stan da bi više bio sa sinom.
Zbog adaptacije zanemarujem posao.
Od posla se živi, a majstori su me prešli za lovu pa ostajem duže i pritom zanemarujem zdravlje jer jedem govna suha na brzinu a doma spavam u toni prašine.
Zbog ishrane pati tijelo, pa bi trebao na bazen da se trgnem, ali ne stignem od majstora, nadgledanja, nabavljanja materijala i loše koordinacije istih.
Sklekove ne radim jer sam se poskliznuo na prašini prilikom izvođenja istih al sam se poput pume dočekao na nos.
Zbog nedostatka vremena i kupovanja pločica i kada i kotlića ne stignem do Juniora kolko bi htio pa mi ni on po prvi put nije htio dat pusu za laku noć, što me deprimiralo ko... Ne znam... Jako...
Seksualni život mi je kao u slijepe hidre, ali sam zgubio 4 kile - u mišićima.
Na kraju ću ostat bez zdravlja, posla, snage i volje za životom, imat ću spicanjen stan, dug i strganu psihu a Junior neće htjet ić kod mene jer ću bit pihtijast i nikakav...
Bem ti krizu, sam da ne počnem pit...
Svjetlo na kraju tunela je veličine komarčevog sifilisa, ali je svjetlo.
I danas kad takav znojan idem doma, sretan jer sam usput stigo i na kviz u booksu di smo opet pobijedili (Viva Las Smegmas!), premotam dan i počnem se cerit sljedećoj sceni.
Kak imam ormar pod najlonima, tak i slučajno vadim obleku za taj dan.
Osim što sam tako jučer hodao u termo čarapama, danas sam izvukao crnu majicu na Ferenza Puskasa, dar DMJ-a i Von Smileta, koja prokleto podsjeća na one jeftinjave s Gotovinom i Pavelićem.
I hodam kroz grad taman prije koncerta, i bar stotinjak ljudi me srdačno pogleda u grudi izdaleka, i da će me ono, zagrlit ili pozdravit - kad u zadnji tren skuže sliku mađarskog nogometaša, zakisele facu i u čudu ne znaju kaj bi...
Sutra na bazen s juniorom.
Još dva tjedna i normalno tuširanje i juhica.
Uf...
Post je objavljen 30.05.2008. u 23:33 sati.