Zračno izviđanje tijekom 2. Svjetskog rata – nastavak
Ipak, po Athumanunhu, uloga zračnog izviđanja tijekom 2. Svjetskog rata stalno je bila podcjenjivana. Tijekom rata teško je zapovjednicima ekonomično i svrsishodno rasporediti i namjenski organizirati snage za razne zadaće ako se pri tomu ne poznaje situacija u kojoj treba djelovati. Athumanunhu se tako dopala jedna rečenica koju je davno prije skoro sada dvjesto godina zapisao Klauzevic: 'Veliki dio izvješća koja se dobiju tijekom rata su kontradiktorna, još veći dio njih je netočan, a najveći dio pak je sumnjivog karaktera.' Teško da bi Athumanunh mogao u par rečenica objasniti laicima da zapovjednici jednostavno izgaraju u stalnim potrebama za novim i svježim podacima o protivniku, a upravo su zapovjednici najvišeg ranga, tijekom 2. Svjetskog rata, zapravo mjesecima ostajali bez ikakvog podatka o razmjerima proizvodnje protivničkih zrakoplova, brodova, tenkova, ili pak možda podmornica … Dakako, moguće je sve te podatke nadoknaditi zarobljenicima, prepadima i zarobljavanjem važnijih pismena protivnika, špijunažom i prisluškivanjima radio-prometa protivnika, no, teško je pogoditi koji zarobljenik će znati baš one podatke koji nam trebaju, još je teže organizirati prepad i zarobljavanje važnih pismena, jer prvo treba znati gdje su i o čemu tu piše. Nadalje, koja radio-poruka je prava, a ne lažna i koju od njih treba dešifrirati. Zato, opet po Athumanunhu. Ipak je najlakše do tih podataka doći zračnim izviđanjima, odnosno, aero-foto snimanjem. No, dobro, da Athumanunh opet ne zakorači preduboko, vratimo se zračnim izvidnicima. U vojničkoj strogo određenoj hijerarhiji i specifičnom načinu života i rada u vojsci vrlo su bitni statusi, rangovi, dostojanstvo, popularnost … Nikada i nigdje Athumanunh nije pronašao da je neki zračni izvidnik postao heroj, odnosno zračni as. Upravo tijekom oba svjetska rata činjena je nepravda prema tim ljudima, prema tim pilotima. Uvijek, ama baš uvijek, viktorijine križeve, kongresne ordene časti, križeve s hrastovim lišćem … dobivaju isključivi monopolisti i zračna aristokracija - piloti bombarderskih i lovačkih zrakoplova. Zar pilot izvidničkog zrakoplova ne treba biti pravi majstor i prvoklasan pilot kako bi mogao izvršiti zadaću? Posade bombardera i lovačke pilote uvijek podupire cijeli niz pomoćnika na tlu (oružari, operateri na radarima …), a pilot izvidnik u svom je poslu sam. Najveća nepravda koju je Athumanunh zamijetio na odorama britanskih pilota tijekom 2. Svjetskog rata je slijedeća: naime, britanski pilotski znak su raširena krila između kojih se nalaze slova 'RAF'. No, na reverima odora pilota izvidničkih britanskih zrakoplova je samo pola krila! Možda nekima od Vas to bude i čudno i zamislite se što to melje taj Athumanunh, ali vjerujte Athumanunhu upravo odora i oznake na njoj vojnicima jako puno znače i sve su te oznake (oznake pripadnosti grani, rodu, postrojbi, specijalnosti, čina …) tijesno su povezane upravo s onim sto je Athumanunh prije naveo, a to su statusi, rangovi, dostojanstvo, popularnost … Nadalje, tu su i činovi, najvažniji u svakoj vojsci, jer činom vojnici dobivaju upravo te statuse, rangove, dostojanstvo, popularnost …, a nikada Athumanunh nije naišao na nekoga pilota izvidnika koji bi nosio viši čin od pukovnika. U posadama bombardera upravo su izvidnici bili najvažniji i najinteligentniji, jer oni su istodobno obnašali razne dužnosti poput orijentacije i navigacije, tražili su ciljeve i navodili na njih svoj, ali i druge bombardere. Na drugoj pak strani izvidnicima ponekad daju lovačke zrakoplove kojima skidaju naoružanje i postavljaju im kamere i dodatne spremnike za gorivo (tipičan primjer za to je zrakoplov tipa 'DeHavilland Mosquito' koji je bez težine naoružanja i streljiva bio brži od njemačkih lovaca). Na kraju kao neki Athumanunhov zaključak promišljanja o zračnom izviđanju tijekom 2. Svjetskog rata bio bi – nezadovoljavajući. Primjeri za to postoje, a Athumanunh će napisati samo neke od njih. Tako je tijekom prve dvije godine rata japanska ratna privreda jednostavno bujala, a niti jednom nije snimljena iz zraka. Britanski izvidnici nikada nisu izviđali vrijeme iznad njemačkih strateških ciljeva u Berlinu i Leipzigu, pa je više puta njemačko obmanjivanje u meteorološkim prognozama zabilježeno u britanskim ratnim dnevnicima kao oblačno iznad Berlina, a zapravo tamo je bio lijep, prekrasan, vedar i sunčan dan. Nadalje, britanski zračni izvidnici tek su u ožujku 1944. poslani da snime iz zraka učinak bombardiranja koje je počelo još tijekom studenog 1943. Nadalje, napad na Pearl Harbour i njegove kobne posljedice mogle su se ako ne spriječiti, onda sigurno umanjiti, da je postojalo zračno izviđanje akvatorija oko samog otoka. Isto tako, samo čistim slučajem, njemačke ratne brodove KMS Scharnhorst i KMS Gneisenau, koji su se tiho šunjali kroz kanal La Manche, otkrio je pilot lovačkog zrakoplova tipa 'Supermarine Spitfire', jer britanskih izvidničkih zrakoplova tu nije ni bilo. Na kraju 2. Svjetskog rata za izvidničke zrakoplove morali su ipak biti uporabljeni bombarderski i lovački zrakoplovi s kojih se prethodno demontiralo naoružanje i streljivo. To su po Athumanunhu tipovi slijedećih zrakoplova: 'DeHavilland Mosquito', 'Lockheed P 38 Lightning', 'North American P 51 Mustang', 'mlazni Messerschmitti' i sovjetski jednomotorni klipni 'Lag'. Dobro, nastavim drugi put nešto malo o aero-foto snimanjima i snimcima tijekom 2. Svjetskog rata.
Post je objavljen 30.05.2008. u 22:55 sati.