.............................................................................................
odjednom me spopao grozan i opravdan strah da u gimnaziji neću steči nešto više od površnih poznanstava, a nešto više od toga mi sad toliko treba, o da. ja ne znam u čemu je stvar, zašto se dogodilo sve što se dogodilo, zašto sam morala otkriti da sam još uvijek Debela.
znate, to je ona cura od koje svi bježe i viču: pazi da ne sjedne na tebe, zdrobit će te! i smiju se. nekako nezgrapno, nespretno stvorenje koje kao da nije za ono za što su druge djevojčice.
ponekad se ljutim na sebe što se nikad ne ljutim na druge. što gorim iznutra i zašutim ukopana dok se ona izderava na mene vičući kako sam uništila njenu igračku, jer ja sam prevelika, a igračka je mala i lomljiva, pa plačem u wc-u, ja sam tako šeprtljava jer je ta stvar među mojim debelim prstima jednostavno pukla, ja ne bih trebala imati pravo družiti se sa njima, mogu nekoga ozlijediti, onakva, za glavu viša i upola teža, zašto se ne družim sa ljudima poput sebe?
ja sumljam da bih se i voljela družiti sa nekim poput sebe, bili bi mi najvjerojatnije dosadni, kad bih ih upoznala.
jer gotovo sve su djevojke princeze i svaka je "savršena takva kakva jest", i kad sam i upoznala djevojke čudovišta, one su bile grozne, ali na različit način od ovih prvih.
niti njemu nisam uspjela biti princeza.
bila sam si umislila da jesam i zato me to najviše boli. prije nego sam ga zavoljela smatrala sam kako princeze nemaju funkciju i kako ničemu ne služe.
no moja je mašta proradila i dovela me do zaključka kako princeza može nekog spasiti čekajući spas. mislila sam da ona može u njemu probuditi ratnika kad već ona to nije.
ako je ona njegova princeza do koje bi kročio kroz trnje, pretpostavila sam da je ona motivacija za bolje stvari.
jer glupa princeza ne zna ništa osim ljubiti ga, pa ako je ona lijepa kao što on kaže (što je njena druga nevjerojatna sposobnost), pomislih da bi njeni poljupci zaliječili njegove rane.
da bi ga mogla spasiti radeći jedino što zna... voljeti ga bezuvjetno.
ali ja nikad nisam bila njegova princeza. nikad nisam bila njegov cilj. sjećanje na mene nikad nije bilo ono što će ga grijati u hladnim noćima.
zaista sam dugo lagala sama sebi. tako sam si dugo lagala da sam na tren zaista pomislila da sam princeza.
zaboravila sam na debelu djevojčicu i na to kako ne voli druge djevojčice. sad sam se družila sam se sa drugim prekrasnim kraljevnama i bila jedna od njih.
no došlo je vrijeme koje me vratilo u sivu stvarnost. prestale su me gledati kao jednu od svojih i u meni su se probudili stari osjećaji o kojima nikad nisam čula da netko drugi govori.
a moj dragi...
on nije kriv što ja nisam ničija princeza.
u nedostatku zdravog razuma, slijepo slijedeći srce, pokušavala sam ga UVJERITI da sam ja ono što on želi, ono što njemu treba i ono što će nadomjestiti nenadomjestivo.
i nisam se ni stigla snaći i opet sam bila ista poznata nezgrapna cmizdravica koja ništa ne može učiniti kako se spada, koja plače jer ne može naći riječi kojima bi ga uvjerila da je ona još uvijek njegova princeza, ne želeći priznati samoj sebi da ona to nikada nije ni bila.
Post je objavljen 30.05.2008. u 22:43 sati.