jao
vani se oblaci spuštaju na krovove kuća
i kiša će svojim kapima dodirnuti naše ostavljene korake
na betonskoj livadi našeg grada
( u biti ja znam da me voliš )
tako bih te rado zagrlila
a ti si tamo negdje na pragu
moje srednje škole
i čistiš svoj kabinet od suvišnih slika
pa da
školska je godina pri kraju
još jednom ostaješ sam i dalek od mene
( tako bih te poljubila sada )
ovo je naše vrijeme
sjećaš se
smijali smo se tada u ovo isto vrijeme
početak lipnja
a onda kraj kraj kraj
naš dubok i bezdan kraj
sve do rujna
i moj ponovni dolazak u klupu
i moje blješteće oči
i tvoji prsti što bi me dotakli ovlaš slučajno
dok sam bila obasuta bojom
i po licu i po kosi i po i po i po
i po duši
o boga mi moga i po duši sam je imala
taj debeli sloj koji si mi darovao
ljubav
miriše mi na tebe upravo današnja kiša
i sjeta koju grlim i dotičem tišinom
koja kontrira ovom ludom nebu
kada odlazim najviše te osjećam
uvijek sam to znala reći u sebi
ne nikako na glas
samo u sebi u toj tvornici želja
baš ovaj dan
kao da je kao da je kao da je
donio ponovno nas
Post je objavljen 30.05.2008. u 19:48 sati.