nisam sigurna koje je mjesto bez mene
u kojem si me zamišljao
tragao za mnom
a ja sam eto u ovom gradu
već predugo
i već me vuče neka neistrgnuta čežnja
za ostavljanjem
svega što mi je već jasno
i što pod stopalima prepoznajem
što u mraku dotičem sasvim jasno
i čega sam se odavno prestala plašiti
sasvim žuti san mi se uvlači u um
ono popodne koje sam gledala kroz
krovni prozor
dok je glazba parala daskama
i neprestana ponavljanja jednog te istog smijeha
tu sam uhvaćena u mrežu
tu bih se na trenutak voljela
osjetiti sa svojim imenom
postojana
Post je objavljen 30.05.2008. u 12:18 sati.